Francuska administracija

Pozdrav svima!

Neizmjerno mi je drago što mi se javljate, postavljate pitanja i želite doći u Francusku, no jednako mi je žao da nikome ne mogu previše pomoći što se tiče posla.

E sad malo o administraciji i mojim čestim odlascima u prefekturu... Da.. :D

Pa eto, prvo nisam uopće pronašla zgradu u koju trebam ići jer adresa nije ekvivalentna onoj na GPS-u,

drugi puta sam pronašla zgradu, ali su mi rekli da moram doći prije nego se uredi otvore, treći dan sam stigla, 

čekala više od sat vremena, na hladnoći jer je cijela zgrada zatvorena i nitko ne smije ući, čak ni u hodnik, 

a kad sam napokon ušla, rekli su mi da moj slučaj ne pripada u tu četvrt već u neku drugu.

Pa potom odlazak u tu drugu, pogrešno radno vrijeme pa odlazak drugi dan, 

govore da trebam ići u neku drugu zgradu u koju nisam išla već sam službenici sutradan malo presložila istinu i rekla da sam bila.

Došla sam doslovno sa svim papirima i pravilnicima koje sam pronašla na Internetu i pokazala da moram dobiti titre de sejour u toj ustanovi

I hajde, napokon ona mene posluša (nakon što je provjerila s kolegama gdje se Hrvatska na karti nalazi).

Dogovorila mi je rendez vous za dva mjeseca! Dva mjeseca sam morala čekati da bih uopće predala dokumente!

Naravno da ujutro ponovno morate doci prije otvaranja i čekati u redu minimalno sat vremena. 

Taj puta mi je službenica sve napravila i ono što mi je preostalo za činiti je bilo da odem riješiti socijalno i u banku otvoriti račun. 

U socijalnom nisam imala problema, sve je bilo brzo riješeno, a u banku u koju sam željela ići nisam mogla otvoriti račun jer  osoba koja je sa mnom bila u pratnji nije imala kod njih račun! :o

Pa to su sekte! Da sam došla sama, mogla sam otvoriti račun bez problema.

Famozni LCL koji ima najpovoljnije usluge za studente. Potom sam otišla u drugu banku, ali samo kako bih ugovorila rendez vous i za dva dana sam imala račun. Yey. Misija ispunjena. 

No, dragi moji, ja sam Vam sve to dobila rukom napisano, a papiri na računalu ispisani su mi rebali doći na kućnu adresu. Nakon tri mjeseca.. Još uvijek nisam dobila svoju kartu.

To je Francuska.

Nekako nemam osjećaj da je naša administracija gora od one u Francuskoj, a vi? :D

Hrvati u Francuskoj nakon ulaska u Europsku Uniju

Bonjour svima!

Ponovno sam na neodredeno vrijeme u Francuskoj i nadala sam se da ce put nakon ulaska u EU biti mnogo laksi,
no to se nije dogodilo.

Sto se za nas promijenilo?

Pa prakticki nista. Teorijski dosta toga.

Dobra stvar je da nam za ostanak dulji od tri mjeseca ne treba vise viza te ne trebamo traziti onaj famozni titre de sejour. Iako, to je potrebno u nekim slucajevima.

Mozemo napraviti besplatno europsku zdravstvenu karticu koja ce nam sluziti samo za hitne slucajeve dok smo u Francuskoj, odnosno u bilo kojoj clanici EU, a za sve ostale slucajeve to biva regulirano ovisno o vasem statusu.

Mozemo ici u neke muzeje besplatno jer smo ponosni clanovi EU.

I to je to, sto se pozitivnih bitnih stvari malo covjeka tice.


Minimalna promjena je ona koja nas najvise interesira.

I dalje ne mozemo neometano raditi i ishoditi radnu dozvolu. To mozemo uciniti donekle olaksano ukoliko se zanimanje nalazi na popisu onih famoznih deficitarnih kojih je u Francuskoj 291.

Na zalost, moje zanimanje se ne nalazi u tih 291 tako da sam morala posegnuti za drugim rjesenjem.

Ukoliko imate srece da se zanimanje nalazi na tom popisu, koji prednjaci za muska zanimanja, onda morate pronaci nekoga tko ce vas zaposliti, prikupiti brdo papira, pisati da vas zeli zaposliti i zasto, pa sve to nositi na mjesto ovisno o vasem stanovanju te potom cekati mjesecima i mjesecima, skruseno se moliti da vas za to vrijeme poslodavac ne otpuse i ne zaposli nekoga s kim nece imati takvih zavrzlama.

Ukoliko i pronadete nekoga tko vas zeli zaposliti, ljudi se boje takve procedure jer je ona poprilicno nepoznata i vecina misli da se time na nesto obvezuju te da je sve strasno komplicirano.

Morate imati vrlo jake argumente zasto bi netko trebao uzeti vas i sredivati vam papire, kad moze to uciniti s bilo kojim drugim drzavljaninom EU, od pocetka godine i Bugarima i Rumunjima.

Svejedno, ne gubimo nadu vec navalimo na deficitarna zanimanja! :)


U sljedecem postu cu napisati zasto sam isla u prefecturu sedam puta kako bih "samo" dogovorila sastanak.

A bientôt :)

Pillow fight in Paris

7.4. je organiziran International pillow fight u Parizu ispred Sacré Coeur, nikada nisam ni na jednom prisustvovala, a odrzavaju se diljem svijeta, na zalost, jos nitko nije inicirao takav dogadaj u Hrvatskoj. Mozda ja, dogodine? :)

Kako se blizi moj odlazak iz Pariza, postajem i sve nervoznija da necu stici sve obici i da cu mnogo toga propustiti. Kako je bio dan pred Uskrs, covjek bi ocekivao izloge prepune zeceva, jaja, zelene trave... Ali ne, ovdje cak nema ni obicaja tucanja jajima.

Djeca traze jaja u vrtu, cokoladna i onda ih pojedu, eto, to im je car Uskrsa. Navecer sam s prijateljima isla u Vincennes na otvorenje izlozbe, a vecer smo trebali provesti u baru naseg prijatelja, Meksikanca koji ce izvesti vrlo zanimljiv projekt na mostu kod nacionalne biblioteke.

                               

O tome cu nesto kasnije, vrlo je zanimljivo.  No kako nismo mogli pronaci bar, uspjesno smo uletjeli u drugi gdje je izvoden mini koncert s odlicnom glazbom, inace u toj ulici ima nekoliko barova koje preporucam. Znaci Metro Filles du Calvaire, Rue Amelot.

O tome cu nesto kasnije, vrlo je zanimljivo.  No kako nismo mogli pronaci bar, uspjesno smo uletjeli u drugi gdje je izvoden mini koncert s odlicnom glazbom, inace u toj ulici ima nekoliko barova koje preporucam. Znaci Metro Filles du Calvaire, Rue Amelot, primjerice Pop In ili Zéro Zéro koji je ujedno jedan od najmanjih pariskih barova.

Tko pije, taj dobije i jesti!

Ako ste u Parizu i nemate novaca, kao ja, onda trazite mjesto gdje mozete jeftino ili besplatno jesti.

O da, mozete jesti besplatno u Parizu, uvjet je uglavnom da nesto i popijete.

Citala sam o tome, ali nikako otici. Prije Bozica sam bila u jednom malom baru gdje su svirala dva decka,

pila pivo za tri eura i pocele pricati prijateljica i ja s Fancuzom pored nas koji nas upita da li zelimo besplatan kus kus. Hm, to je dakle jedno od tih mjesta, pomislih tada, sasvim slucajno sam se nasla u njemu, na zalost nisam probala kuskus jer nisam bila gladna. Ali sam bila odusevljena da mjesto zaista postoji.

U cemu je stvar? Dodete recimo u cetvrtak izmedu 19.30- 22.30, narucite pice, bilo koje i dobijete, ako zatrazite tanjur kuskusa, juhe ili przene lignje. Hrana nije na izbor i ako imate ocekivanja o hrani bogatoj okusima, zacinima, vizualnim efektima, ovo nisu mjesta za vas.

Popis lokacija:

La Cordonnerie, 142 rue Saint Denis, M(4) Réaumur Sebastopol - kuskus svaki cetvrtkak i subotu od 20.30h. Moze se dogoditi da prisustvujete i nekom live koncertu.

Le Tribal Café, 3 cour des Petites-Ecuries M(4) Château d'eau - przene lignje srijedom i cetvrtkom od 21h, a kuskus petkom i subotom od 21h

La Chope du Châtau Rouge, 40 rue de Clignancour, M(4) Château Rouge - kuskus svakog cetvrtka i subote od 21h.

Le Taïs, 129 boulevard de Ménilmontant, M(2) Ménilontant - przene lignje srijeda i cetvrtak, a kuskus petkom i subotom od 19h

Le Grenier, 152 rue Oberkampf, M(2) Ménilmontant - kuskus subotom od 19h. Ponekad koncerti.

Les Trois Frères, 14 rue Léon, M(4) Château Rouge - kuskus cetvrtkom, a juha nedjeljom od 21.30h.

L'Eclipse café, 13 avenue de Saint Ouen, M(13) La Fourche, malo drugacije od ostalih, ako prisustvujetu koncertku, koji se placa 3eura, onda mozete poslije pojesti kuskus.

Les Fontaines, 153 rue Saint Maur, M(3) Saint Maur - kuskus petkom i subotom navecer.

Park Bercy

Suncani petak, taj je bio uvertira u nadolazece suncane pariske dane uputih se prema La cinematique française kako bih pogledala izlozbu, lik i djelo Tim Burtona, americkog filmskog redatelja, producenta, scenarista i konceptualnog umjetnika ciji nisam pretjerani obozavatelj, ali covjek je zanimljiv i nikada necu zaboraviti djecje nocne more radi gledanja Bubimira. Na izlozbi me se najvise dojmila japanska inacica Ivice i Marice.

Buduci da je bila guzva, prosetale smo do Bibliothèque nationale de France i broncanih skulptura koje se nalaze uz Seinu, Les enfants du monde, skulpture predstavljaju djecu svijeta u tradicionalnim nosnjama, a simboliziraju ulazak u 21. stoljece, postavljene su 2001.godine.

U neposrednoj blizini nalazi se i Palais Omnisports de Paris - Bercy, dvorana u kojoj se odvijaju veliki sportski ili koncertni eventi, otvorena 1984.godine, vrlo lako cete ju prepoznati radi oblika piramide prekrivenog travnjakom.

I jedna zanimljivost kao osvrt na moj rujanski post u kojem se pitah da li postoji postenje u Parizu, e pa izgleda da postoji. Naime, prijateljica koja je isla sa mnom pogledati izlozbu Tim Burtona, bila je na njoj prije dva dana i kupila magnetice za hladnjak, no gospoda koja ih je uredno naplatila, nije isto stavila i u vrecicu, vjerojatno slucajno, pa je prijateljica ponovno kupovala iste magnetice, gospodin za susjednom blagajnom ju je prepoznao i pitao da li je bila ovdje prije dva dana na sto je ona potvrdno odgovorila pa se pozalila da nije dobila svoje magnetice, stoga je gospodin bio toliko ljubazan i dao joj magnetic. Bile smo potpuno sokirane ovim dogadajem. Ima postenja, ha? :)

Koncert u Point Ephémère

Nakon kulturnog uzdizanja, bile smo gladne stoga smo odlucile potraziti boulangerie, slicno pekari u Hrvatskoj,

no u francuskim boulangeriama mozete pronaci gotovo iskljucivo slatke proizvode, a kasno subotom, pa i ostalim danima, tesko je naci nesto ukusno stoga sam se  odlucila za hamburger, a Lorena je riskirala i uzela kis koji joj je bio loseg okusa.

Koncert se odrzavao u Point Ephémère, nalazi se u 10om arondismanu, prvi sam puta bila tamo, inace je to mjesto gdje se obicno odrzavaju manji koncerti, a mi smo tu vecer dosle pogledati Big deal, britanski bend i Casiokidse, norveski bend koji su me na kraju odusevili te sam se propisno rasplesala, kao rijetko kad. Prvo smo bile zbunjene jer zapravo nigdje ne pise Piont Ephémère niti smo igdje vidjele pozornicu, ljudi su pijuckali vani i unutra. Poslije smo shvatile, dok smo slijedile Big deal da je koncert u drugom djelu kluba. Jedan je u koji mozete doci bilo kada, nesto popiti, zezati se, sjediti, a drugi gdje se odrzavaju koncerti. Mi smo interijer procijenile kao zagrebacki Kset, a buduci da je na Seini, dale smo mu i dodatak zagrebacke Mocvare. 

Tijekom koncerta Big Deala, pariska publika se pokazala iznimno nepristojnom dovikujuci svasta da je ostalim, pristojnim ljudima u publici bilo neugodno. No kada su dosli Casiokidsi, zavapilo je ludilo i predstava za sve je pocela. Doslo je do toga da je basist skakao u publiku i plesao zajedno s nama, a naposljetku su pozvali sve da dodu kod njih na pozornicu, neke je kasnije bilo gotovo nemoguce maknuti s nje i ne, mi nismo bile medu tim osobama:). Dakle, mjesto preporucujem toplo, ljudi su opusteni, jednostavni i cool!

Poslije smo trebale i na studentski party kod Lorene u Cité, no noge su otkazale poslusnost pa sam samo otisla kuci i munjevito se bacila na francuski krevet.

-- 

In perceptions

U subotu sam isla s Lorenom na jednu exposition , koju je ona predlozila te sam se provela odlicno, naime, radi se In-Perception, iskrivljena percepcija, inace je bilo sest ateljea, no neki su zatvoreni u studenome tako da su nama za vidjeti preostala tri, prvi je sa zgradom na podu dok okomito je postavljeno zrcalo pa se postavite tako da padate, da vas netko drzi i slicno, mogucnosti je bezbroj, a mi smo bile toliko uzbudene, kao mala djeca da uopce nismo znale kako da se postavimo jer smo zeljele i sve fotografirati, ujedno ispasti zanimljive i jedinstvene, oko pet minuta se moglo ostati i mprovizirati, a onda bi isla sljedeca grupa.

Sljedeca soba je bila soba zrcala, kad nas je zastitar pustio unutra i rekao da se zabavimo, stojala sam misleci da treba covjek otvoriti vrata jer sam sa sve tri strane vidjela samo sebe, a kad ono, vec mi se percepcija iskrivila, zapravo sam trebala samo uci unutra i hodati okolo kroz prolaze, onda druge osobe nailaze, pa se sudaris s njima, misleci da ih vidis u zrcalu, ja sam dobila i prst u oko :D.

I posljednja soba je bila maglovita gdje je najzanimljivije bilo snimati se, jedva smo pronasle izlaz, isle smo od kuta do kuta sobe kako bismo nasle vrata. E tu smo stvarno gluposti radile, pa cak pjevale i Maglu Josipe Lisac, dok su nas drugi ljudi gledali, pa cak i snimali, tko zna sto su mislili, kakve droge najele smo se.

Adresa ako pozelite provjeriti neku od izlozenih ekspozicija:Le CENTQUATRE 5 rue Curial

Prijepodne na trznici

U petak smo odlucile Lili i ja otici na Le marché des Enfants Rouges, koja se nalazi u rue de Bretagne gdje sam vec bila, no nisam jela, a to mi je ostala zelja jer sve izgleda jako ukusno.

Nakon pomnog razgledavanja odlucile smo se za marokansku kuhinju, sjedile smo vani, premda vrijeme i nije bilo bas idealno za taj podvigi, pogotovo sto smo vec prije toga sjedile u parku pa smo bile promrzle.

Inace, ova trznica je najstarija pariska trznica. Ako pozelite, a toplo preporucam da odete jesti tamo, evo radnog vremena:

Utorak, srijeda i cetvrtak od 8.30 do 13h i od 16 do 19.30h.

Petak i subota: 8.30 do 13h i od 16 do 20h

Nedjeljom od 8.30 do 14h.

Nemam pojma sto sam jela, birala sam po izgledu, oba jela smo platile 9eura. Lili je jela piletinu u umaku od meda, limuna, povrca i kus kus. Svakako preporucam. A ja lisnato, punjeno piletinom i raznim, nepoznatim mi zacinima s proljetnom salatom.

Nakon sto sam pricala Lili o predstavi o Victor Hugu, koji je razmijenio s ljubavnicom 22 000 pisama, ma zamislite, dvadest i dvije tisuce, odlucile smo posjetiti njegov stan, koji se nalazi na place des Vosges  o kojem sam takoder pisala, no nisam ulazila u stan. Besplatno mozete uci, stan je zaista velik, nalazi se na drugom katu s dijelovima pokucstva koji su bili tamo za vrijeme Hugova zivota, a na zidovima se nalaze brojne slike i skice. Ono sto je meni najvise zapalo za oko je mali krevet. I duzina i sirina. Na zalost, ne smije se fotografirati pa sam fptpgrafije preuzela s linternaute stranice.

Promet u Parizu

Metro, RER, autobusi, vélib su Vasa prijevozna sredstva, ako se nalazite u Parizu, a ne koristite automobil.
Sto se tice metroa i RER-a, svi kazu da je to sustav koristenja jedan od najjednostavnijih na svijetu, moram se s time sloziti, jednostavno nema sanse da se ne snadete,
ako znate naziv stanice, samo trebate gledati pocetak i kraj jedne linije kako ne biste otisli u pogresnom pravcu.
Sve o prometu mozete pronaci na sluzbenoj stranici, ovdje.

Razlika izmedu metroa i RER-a:
metro: cesce vozi
           gusce su stanice
           ima vise linija
           vozi u prvoj zoni
RER:  rjede stanice
          rjede vozi
          vozi izvan Pariza
          u biti je to medugradski vlak u kojem se vozi mnogo imigranata(jer oni najcesce zive izvan Pariza buduci da je jeftinije), prljaviji je od metroa
          mozete povesti bicikl unutra
Vélib su bicikla po cijelom gradu koja imaju svoja stajalista i vrlo su popularna medu Parizanima.
Mozete kupiti godisnju,tjednu, dnevnu kartu ili Paris visite, dakle, ako ste u turistickom posjetu, pa sto je ljepse nego obici Pariz vozeci se na biciklu, ali i sto je opasnije od toga?!
Naime, pariski promet je ludilo. Kada sam prije dvije godine prvi puta stigla u Pariz, sokirala sam se prelascima pjesaka preko crvenoga, automobili na to ne trube, sad me ponegdje i propuste, ako je manji prijelaz, a njima bude crveno! Potom, kruzni tokovi, pa ti skuteri, pa ta bicikla, pa ti ogromni busevi, ajme, mislila sam da nikako necu uspjeti sama hodati Parizom. Sada sam se vec naviknula na to pa mi je potpuno normalno ici preko crvenog, narancastog, gdje nema zebre.. da, da, znam, uopce nije pohvalno, ali tako to svi rade u Parizu.

Sjecam se, jos u rujnu sam bila u setnji s jednom Nijemicom koja mi je trubila kako je to nepristojno i da kad jedan krene, naravno da ce svi za njim, a zasto im ja ne bih bila primjer..bla bla... Ah, morala li, a iskreno, najgori su njemacki turisti u metrou, ozbiljno Vam kazem, evo, bas danas su zakrcili metro, vrata koja su se zatvarala, oni su otvarali silom te je nastao citav niz problema pa metro nije vozio 10 minuta !!

Na gotovo svim stanicama pise kad dolazi metro, za koliko minuta, karte metroa se nalaze posvuda u metrou, a cim stignete u Pariz, mozete besplatno zatraziti svoju kartu.
O samim cijenama mozete provjeriti na sluzbenim stranicama, evo i link:
Karte mozete kupovati i na samim metro stanicama, kovanice ili papirnati novci.
Sto se tice izbjegavanja placanja, to je takoder moguce, mnogi preskacu ogradu ili prolaze na tude, kontrola uglavnom bude na hodnicima, stoji ih po nekoliko i svi su ogromni, kao uvezeni s Balkana.
Rijetko kad udu bas u metro. Kazna je 40eura, ako nemate dokument identifikacije, pozivaju policiju, ciji dolazak Vama naplacuju. Isto tako, ako Vas ulove s nogama na sjedalu, placate 30eura. Mnogi tvrde da nije cesto te da bi se moglo vise poduzeti po tom pitanju. Meni najvise smetaju mirisi mokrace. A najvise mi se svida sto metro stize svake dvije tri minute :)

Sto se tice buseva, jednom se vozih, bude zanimljivo jer gledate grad, no bude i frustrirajuce kad naidete na prometnu guzvu koje su neizostavni dio Pariza te nikada ne mozete racunati na to da budete tocni. U busevima se voze najcesce starije osobe, kojih prema tome, nema u metru (cesto me pitaju, da li se ustajem pariskim bakicama, kao u Zagrebu), ali starijih ljudi u metroma uopce nema puno. Jednom, kad sam se vozila busom, samo su stariji bili u njemu. No, nocni busevi su jedini izbor ako je nocni izlazak zavrsio u 3 ili 4 ujutro, nemate drugog izbora nego se posluziti nocnim busom.

Kineska nova godina

23.veljače se dočekivala kineska nova godina. Cijeli tjedan je bilo slavljenja, no finale se odvijalo ovaj vikend na različitim lokacijama Pariza, uglavnom gdje su kineske četvrti. U subotu, 28.1. je slavlje bilo kod Hôtel de Ville, već tradicionalno marširanje u kostimima kroz treći i četvrti arondisman, zabava traje do 20.30.

U nedjelju je pak zabava preseljena u 13. i 20. arodnisman, točnije avenue d'Ivry, avenue de Choisy, place d’Italie, avenue d’Italie, rue de Tolbiac, avenue de Choisy, boulevard Masséna. Svake godine slavljenju se pridružuje više i više Parižana pa i turista. Prilika je ovo, ne samo dočekati kinesku novu godinu, ove godinu, godinu zmaja, već i upoznati se s tradicionalnim i kulturnim kineskim običajima, predstavama, borilačkim vještinama, kuhinjom.. Od svega nabrojanog, probala sam samo jasminov čaj (1euro), inače moj najdraži i bio mi je drugačiji nego oni koje sam do sada pila, bio je slađi.

I u 20 arondismanu: Métro Belleville, Boulevard de La Villette, Rue Rebeval, rue Jules Romains, rue de Belleville, rue Louis Bonnet, rue de la Présentation, rue du Faubourg du Temple. Métro Belleville gdje je zabava počela u 13h gdje se između ostaloga izvodio i tradicionalni kineski ples.

Štrikanje, šivanje, materijali

U 11.mjesecu sam počela ponovno štrikati, moja zabava iz djetinjstva. Nisam znala gdje bih kupila igle ili vunu, prijateljica iz Amerike mi je rekla da na Montmartru ima svega toga koliko hoću.

Fotografije su s Montmartra, ako poželite otići u takvu kupovinu, metro stanica je Anvers, odmah ispod Sacre Coeur i prošećite uličicama.I zaista, svašta sam nakupovala,odlazila sam po vunu ponekad i svaki dan ili po neki novi materijal, iglu, kopču, vunu, deblju, tanju, žute ili crvene boje.

Rezultiralo je time da su moji blagdanski pokloni bili šalovi.
I tako sam štrikajući saznala da u Parizu postoje dani štrikanja gdje se okupe talentirani štrikači diljem svijeta, odvija se od 2004. godine, a ove godine dolazi Susan O’Connor iz Australije kako bi predvodila trodnevni tečaj štrikanja. Osim razgledavanja postoji i natjecanje u najbržem štrikanju.

Tečaj je prva tri dana veljače, a sam događaj će biti od 9. do 12. veljače, ulaznice su 12 eura, za studente 6eura. Ime događaja na francuskom je l'Aiguille en Fête, pa eto, ako netko ima želje, volje, može doći ove ili iduće godine. U Parizu stvarno nije problem pronaći bilo koji materijal ili detalj koji mi zatreba da si napravim neku univerzalnu majicu ili da oslikam tenisicu. Ovdje takve izlike ne prolaze.:)

Muzeji u Parizu

Kako rekoh, hladni zimski dani rezervirani su za provođenje vremena u muzejima i izložbama. Neću pisati što u kojem muzeju se nalazi ili što možete vidjeti, pretpostavljam, ako nekoga zanima umjetnost, znat će koji muzej posjetiti, a ovdje ću samo napisati koji muzeji su besplatni uvijek, koji prve nedjelje u mjesecu, koje mjesece.U zagradi je oznaka arondismana u kojem se muzej nalazi, a link vodi na službenu stranicu.

Besplatno bilo kada, samo da je u radno vrijeme:
Musée d'Art Moderne de la Ville de Paris(16)
Maison de Balzac(16)
Maison Bourdelle (15)
Musée Carnavalet - Histoire de Paris (3)
Musée Cernuschi(8)
Musée Cognacq-Jay(3)
Mémorial du Maréchal Leclerc de Hauteclocque et de la Libération de Paris - Musée Jean Moulin(15)
Petit Palais, Musée des Beaux Arts de la Ville de Paris(8)
Musée de la Vie Romantique(9)
Musée Zadkine(6)
Musée national Jean-Jacques Henner(17)
Musée national de la Légion d'honneur et des ordres de chevalerie(7)
Musée Bible et Terre Sainte(6)
Musée – Librairie du Compagnonnag(6)
Musée Curie (Institut du radium)(5)
Musée du Parfum-Fragonard(9)
Théâtre musée des Capucines-Fragonard(2)
Musée de la Préfecture de Police(5)
Arènes de Lutèce(5)
Atelier Brancusi (Musée national d'art moderne - Centre Pompidou)(4)
Le Plateau – Centre d’art contemporain(19)                                   

Besplatni svake prve nedjelje u mjesecu:
Centre Pompidou (4)
Le Musée de l'AP-HP (5)
Musée national des Arts asiatiques Guimet (16)
Musée de la Chasse et de la Nature (3)
Musée national Eugène Delacroix(6)
Musée Gustave Moreau(9)
http://www.rmn.fr/Musee-Hebert(6)
Musée national Jean-Jacques Henner (17)
Musée du Louvre(1)
Musée national du Moyen Âge - Thermes de Cluny(5)
Musée national de l'Orangerie(1)
Musée d'Orsay(7)
Musée national Picasso(3)
Cité de l'Architecture et du Patrimoine(16)
Cité nationale de l’histoire de l’immigration(12)
Musée du Quai Branly(7)
Musée Rodin(7)

Besplatno prve nedjelje u mjesecu od 1.11 - 31.3.:
Arc de Triomphe (8)
Conciergerie(1)
Panthéon(5)
Sainte-Chapelle(1)
Tours de Notre-Dame(4)

Svake srijede od 17-20h:
Maison Européenne de la Photographie(4)

I postoji još jedan popis, a to je onaj za državljane EU,mlađe od 26 godina, budući da mi još nismo dio toga, neću stavljati popis.

William Shakespeare and Company

George Withman, američki emigrant, poslije II.svj. rata došao je u Pariz,  otvorio knjižaru, preko puta Notre Dame, u petom arondismanu 1951.godine. Postala je to meka engleskih govornika u Parizu. Teško je reći da je ovo mjesto tipična knjižara budući da sama Withmanova ideja bila je spajanje pisaca i čitatelja te su tako održavane brojne večeri na kojima bi se čitalo ili pisalo. Organizirao je popodnevne čajanke te omogućavao smještaj onima koju su trebali, spavaše na jednom od kauča ili u maloj Whitmanovoj sobi, neki su ostajali jednu, dvije noći ili nekoliko tjedana, mjeseci, a prije nego napuste mjesto, morali su napisati svoju životnu priču i ostaviti fotografiju. Sadašnja vlasnica je Sylvia Beach Whitman, kći iz propalog mu braka. Whitman je izjavio jednom da ljudi imaju nostalgiju za mjesto poput ovoga i da je upravo to ono što od Pariza očekuju.



Moram priznati da se donekle slažem s ovim, jer kad uđete unutra, knjige su od poda do stropa, doslovno, u kutovima, među knjigama možete (ako vam se posreći) pronaći udoban kauč, sjesti na njega te prolistati bilo koju od knjiga, uglavnom su na engleskom jeziku, nešto malo ima na francuskom i vidjela sam par rječnika englesko-francuskih, talijanskih, pa čak i englesko-hrvatski. Nisu sve knjige na prodaju, to su one velikana književnosti. Određenim danima, održava se još uvijek dnevno ili večernje čitanje, treba se najaviti te možete dobiti kritiku svojeg djela.

Prodaju i divne platnene torbe, odnosno, printevi su divni, kupih jednu Lili za rođendan, a sebi knjigu s engleskom gramatikom koju sam platila 3 eura..(Inače, unutra je zabranjeno fotografiranje). Filmoljupci će se prisjetiti filma Before sunset i jedne od prvih scena s Ethan Hawkom. Gore na katu ima više dijelova, a jedan se sastoji od privatne kolekcije knjiga Simone de Beauvoirsa darovane Withmanu. George Whitman preminuo je u 98. godini života, a mjesto je nekim turistima jedna od prvih atrakcija koju će posjetiti kad započnu obilazak Pariza.

Le marais - četvrti arondisman

Kako sam u jednom od prethodnih postova napisala, Le marais je moje jedno od omiljenih mjesta u Parizu i kad ne znam gdje bih, otiđem tamo. Metro stanice za posjetiti arondisman su: Bastille, Chemin Vert, Bréguet - Sabin ili Saint-Paul.

                                                               National Archives

Obožavam ovaj dio jer su ulice vrlo uske, jedne od najužih u Parizu, trgovine su gusto poredane, mali prostori koji tjeraju vlasnike na neobično uređenje intrijera (prodaja unikatng nakita ili odjeće), mnogo hotela ćete pronaći upravo ovdje, na desetke modernih galerija, postoji more second hand kao i vintage shopova, malih barova, restorana, boulangeries, pa i najpoznatija dva restorančica gdje možete kupiti falafel za pet eura.

Ime jednoga je Mi-Va-Mi (uvijek je metarska gužva!), a drugi se nalazi preko puta (također gužva), desetak metara dalje, možete naići na Chez Marianne te se zasladiti izvrsnim slasticama. Mjesto također okuplja i pripadnike gay populacije, kao i dijelovi drugog, odnosno trećeg arondismana.


Nedjeljom ćete naići na gotovo sve trgovine otvorene jer je ovo velikim djelom židovska četvrt, a kod njih se nedjeljom radi tako da je gužva, pogotovo ako je lijep dan.


Place des Voges - jedan od najstarijih trgova u Parizu,  oblik četverokuta, 140m sa 140m za koji, imam osjećaj je potrebno izvršiti rezervaciju, ako želite pojesti koji kroasan na travnjaku. U sklopu ovog prelijepog trga, nalazi se i kuća Victor Huga.

Mjesto je totalno chich i french te bih svakako voljela imati stan tamo jer se osjećam sigurno, sve je blizu, lijepo, slatko, šarmantno, urbano i u smooth moodu.

Sniženja, solde, soldes - wooohooo !!!

Nakon kupovine ljetnih ostataka krajem kolovoza prošle godine, kada tek stigoh u Pariz, dočekah evo napokon i zimsko sniženje o kojem se pričalo naveliko već mjesec dana prije no što se zaista dogodilo. 11. siječanj bio je taj dan, kada su bezobrazno skupe pariške trgovine odlučile udovoljiti tuđim i mojim vapajima za nižim cijenama. Dan prije sniženja, većina trgovina je ranije zatvorila te su pripremali izloge i preračunavali cijene za dan koji svi čekamo.

No, par dana prije toga, dobila sam priliku zaviriti u nekoliko dućana prije samog booma, kako bih našla svoj broj odjeće koju želim, jer sve ode u trenu, a budući da i sama nosim brojeve koje nose Parižnke, to mi je palo, kako se ono kaže.. Kao sjekira u med? I tako sam imala popust u nekoliko dućana od 40 %, prije svih jer sam bila počasni kupac (zapravo ne ja, ali nisu provjeravali identifikaciju :D).

Prv dan, kada je započeo val sniženja, nisam dvoumila ostati kući ili ići u shopping, nakon svih onih britanskih i američkih priča o ubojstvima, čupanjima, ostajanjima bez pola nokata, modricama te borbama s drugim grabežljivicama. Tako sam (tek) danas posjetila trgovine oplemenjene popustima od 10 do najčešće 50%, rijetko gdje 70. Obiđoh prvo Le Marais, male trgovine, mahom ne tako poznate, ali iznimno kvalitetne, no na žalost i dalje preskupe, potom rue de Rivoli, klasika, svi mogući dućani su upravo tamo. Gužve je bilo, nešto malo više iznad prosjeka, veličine nestaju brzinom munje pa sam uzimala i veće i manje brojeve od onih koje bih inače kupila. Zadovoljno trljam  ruke obavljenim poslom, a tabani trpe..

No, moja potraga se nastavlja i sutra, grijeh je biti u Parizi, a ne biti u shopping  upućen. Sutra Les Halles, Galeries Lafayette, La Defense. Preambiciozno mi izgleda ovako napisano, no ne želim vikend provesti izmrcvarena u jednom od navedenih trgovačkih centara.
Pidžame 10 eura, suknje 15 eura, gaćice 5 eura, majčice 5 eura, kape 3 eura.....Znači, ludilo je počelo !

Père-Lachaise

Davnih dana sam namjeravala posjetiti groblje Père-Lachaise, no nije mi se dalo samoj, a za vikend se pružila prilika posjetiti ga u društvu Amerikanke i Mađarke. 

Père-Lachaise je najveće groblje u Parizu, nalazi se u 20. arondismanu i navodno je najposjećenije na svijetu.

Našle smo se na metro stanici, istoimenog naziva Père-Lachaise (M2), iako možete i s (M3), naziv stanice je Gambetta, ako odmah po ulasku želite naići na grob Oscara Wilda.  

Grob Oscara, inače poznat po ostavljenim poljupcima obožavateljica, nije dočekao i mene. U studenom prošle godine postavili su staklo oko grobnice budući da je sastojak ruža nagrizao materijal što je rezultiralo propadanjem grobnice i tako je završeno poglavlje o ostavljanju poljubaca vječnom miljeniku žena.
No dobro, gledajmo to s vedrije strane, spriječena je mogućnost pojave herpesa! :)

Odmah po ulasku, nalazi se karta s popisom imena i prezimena najslavnijih koji su posljednje počivalište pronašli upravo ovdje. Mi smo kartu skinule sa stranice: http://images.france-for-visitors.com/images/pdf/pere-lachaise-cemetery-map.pdf , pa smo već prije odlučile čije grobove želimo vidjeti, no svejedno.. Trebala su nam puna dva sata da bismo vidjele ono što želimo. 

 Zajedno s Edith Piaf pokopana je i njezina dvogodšnja kći koja je umrla od tuberkuloze (tu priču smo čule slučajno od vodiča koji se tamo našao kad i mi).

                                                                      Jim Morrison

Grobnice nisu ništa spektakularno uređene, niti bi itko ikada rekao da je ovo famozno groblje, s mnogim, utjecajnim povijesnim ličnostima koje mame suze na oči i dan danas u što se uvjerišmo na grobu Jima gdje je plavokosa djevojka, mlađa od mene (odokativno) plakala kao da joj je bio prijatelj do jučer.. Možete biti sahranjeni tamo još,uvijek, no, postojeuvjeti; da ste živjeli u glavonom gradu ili umrli, pa svejedno, unatoč i tim uvjetima, postoji lista čekanja!

                                                                 Moliere

Potom smo otišle na Montparnasse na groblje, Edgar Quinet (M6) koje također ima kartu označenu brojevima te imenima i prezimenima najvećih pokopanih na tom počivalištu, no manje je od prethodnog i lakše se na njemu snaći.  

Karta: http://www.pariscemeteries.com/pagemap/montparmap.html

Edgar Quinet je bio francuski povjesničar i intelektualac. Nalazi se u 14. arondismanu.

Neki od onih koji su svoje posljednje počivalište pronašli upravo na tom groblju su:
Charles Baudelaire, Philippe Noiret, Jean-Paul Sartre i SImone de Beauvoir koji su zajedno sahranjeni.