Pariz ima dvadeset arondismana. Arondisman je kvart, okrug. Njihova veličina i sadržaj su različiti. Negdje postoji razlika između arondismana, da primjetiš kad ideš iz jednog u drugi, a ponekad ne. Ja uglavnom još uvijek ne mogu razlikovati, osim ako me smjestite iz prvog u osamnaesti, eh, tu se razlika itekako osjeti. Inače, pored natpisa svake ulice piše koji je to arondisman. U Parizu čak i kada ne želite naići ili posjećivati znamenitosti, to ne možete izbjeći jer su one posvuda, no neću puno o njima jer o njima ima mnogo informacija.
Dogovorila sam se s jednom Njemicom da istražimo prvi arondisman. Našle smo se u 11 sati, u redu, nešto kasnije jer je ona pogriješila stanicu, premda je uz sebe imala knjigu o Parizu, plus plan grada, plus cijeli plan metroa, vozni red svih linija. Našle smo se, napokon, u Châtelet les Halles. Prošetale smo ulicama koje su prepune trgovina, od skupljih do jeftinijih, iako, ovo svakako nije arondisman u kojem se najskuplje može pronaći. Uglavnom su prihvatljive cijene. Forum des Halles je jedan ogroman centar na tri kata u kojem se možete nahraniti, rekreirati (ima bazen), Sturbucks, znam da većinu to privlači, zatim mnoštvo trgovina, kažu da su neke od najpopularnijih Agatha, Bred, Caroll, Gap, Sephora, H&M, itd. itd.Ujedno, u sklopu tog centra je metro i RER.
Možete na više mjesta izaći van, a moje omiljeno je izlazak pred Crkvu Saint-Eustache.
U ulici Saint Honor, na koju izađete ako idete s druge strane se nalazi na desetke cafe barova jedan do drugoga. Nisam bila u njima, djeluju tako turistički pa ih izbjegavam, predpostavljam da su i skupi. Ono što mi se sviđa i zašto mogu hodati bez karte po gradu je to što su posvuda oznake i zaista ne razumijem kako bi se itko mogao izgubiti ovome gradu. Nakon samo pola sata Njemica me napustila jer je morala hitno na ručak kući. Nije me to toliko rastužilo jer zapravo obožavam hodati ovim gradom bez cilja, samo upoznavajući ga, upijajući mirise, cestu, prometni kolaps, a s tako malo trubljenja. Ulazila sam u trgovine, shopping centre, Etam (na šest katova !), Zara, H&M, Sephora, Pimkie, te na desetke drugih, sve se to nalazi u jednoj ulici, Rue de Rivoli koja je pravi izbor za brzinski shopping... I da, izlazila praznih ruku.
Onda sam pronašla Yves Rocher. Zapravo sam svugdje tražila popust, a nigdje ga nije bilo, a kad tamo... Kupih labelo, dvoumila sam se koje boje te odlučih da ove jeseni nosim žuto pa takve boje bješe i moje labello, pa onda sjajilo, pa mlijeko za tijelo, pa kremu za ruke. I sve to bješe samo 10,03 eura. Inače bih prošla najmanje duplo skuplje, bila sam presretna. Sjećam se, zimus sam isto bila u jednom Yves Rocheru i prodavačica me pitala da li imam neku karticu (pretpostavljam), rekla sam joj da ne pričam francuski i tu je prestala sva naša komunikacija. Nadala sam se da će me ova pitati isto, ali i da ce me pitati da li ovdje živim jer želim imati njihovu karticu, no meni je bilo neugodno samoj se predstaviti kao stanovniku Pariza, na engleskom. Nekim ludim slučajem, očito sam joj izgledala dovoljno opušteno da je pomislila da ovdje živim pa me pitala ono što sam zamišljala, nisam mogla vjerovati, ona actually misli da ja ovdje živim. S ponosom sam ispunila kupon, predala ga, a ona mi je dala karticu i rekla da već idući puta mogu osvariti popust.
Nešto malo poslije toga, zaustavio me dečko koji mi je udijelio letak s novootvorenim outletom u ulici pored obraćajući mi se na engleskom, hey girl, you can go here.. a ja sva iznenađena, zašto pobogu na engleskom, pa prodavačica iz YR-a me upravo pitala da li ovdje živim, a on mi se čak na engleskom obraća, požurila sam dalje, te me skoro pokupio auto (ništa čudno ovdje), a on je nastavio vikati za mnom Be careful dear !
Inače, kad sam išla u Pariz, malo sam se prošvercala i nisam kupila kartu, no, kada sam se vraćala, ipak sam otišla kupiti kartu, bila je 2,5 eura, vrijedi sat i pol i ne smijem RER-om u drugu zonu, što tada nisam znala. Ispred mene je bila Japanka koja me pitala da li znam gdje ona treba ići, kako se progura karta... A i ja sam prvi puta sve radila. Da, pomogla sam joj i ne, ne znam da li je stigla gdje je trebala. Ja jesam. :)
