Na hipodromu

Nikada nisam jahala konja, ali sam namjeravala, nikada nisam bila na hipodromu, niti sam se kladila, niti znam išta o slijedu događaja na jednoj takvoj utrci.

Išla sam s jednom Njemicom koja me u biti o utrci i obavijestila. Ulaznica je 8 eura, za studente 4, a za dame koje dođu sa šeširom besplatno. Moja prijateljica se jako dotjerala, haljinica, pa šeširić, pa cipelice na petu, prava dama, a ja... Ja došla kao da ću poslije na F1! K tome, donijela mi je šešir, kako bih i ja mogla besplatno ući, neki crni, ma za rusku zimu, ali hajde, za besplatan upad, nosit ću ga na svoje conversice. Čim smo prešle crvenu liniju, koja je značila prolaz, skinula sam šešir jer je bilo nepodnošljivo vruće, inače, bio je to posljednji tako topao dan. Prijevoz je bio odlično organiziran. 

Došle smo do posljednje linije Pont de St. Cloud odakle su vozili busevi prema hipodromu. U busu, razgovoru nam se pridružio Englez koji je tvrdio da će sve biti puno Engleza jer je za njih ovo jako jeftino, kaže da je u Velikoj Britaniji cijena nekoliko puta veća. Čim smo ušle, primjetile smo Arapkinje kako nešto crtaju, ušle smo u njihovu kućicu gdje su dvije djevojke crtale, pitale koliko dođe oslikavanje kanom, a one su rekle da je besplatno pa smo se odvažile upitati da i nas oslikaju. Kanu smo ostavile deset minuta na ruci i onda oprale, trajala mi je slika oko deset dana i svi su bili oduševljeni, čak su me u metrou često pitali gdje sam to radila. 

Obilazile smo hipodrom, a ono što me duševilo je bilo pivo, svi su pili pivo, nema vina, hura, a zašto, jer je sve zaista bilo puno Engleza. I da, zgodniji su od Francuza, tek toliko. Bilo je pravo olakšanje moći pričati s bilo kim. Red je bio svugdje, za hot dog, za pivo, za sladoled, gužva, gužva.. A ti šeširi.. Nešto predivno, u jednom trenutku smo shvatile da već sat i pol samo sjedimo i gledamo šešire. Stigle smo na glavnu utrku i okladile se prije početka, samo prema imenima konja. Ona je odabrala Snow Fairy, a ja Reliable Man. Ni jedan nije pobijedio, ali smo se žestko porječkale oko izgleda naših jahača i pobjedničkog postolja da nam je na kraju Britanac objašnjavao tko je pobijedio.

Bilo je lijepo, ali nisam sigurna da želim ponoviti ovo i sljedeće godine, možda, ako nam netko pojasni gdje u koje vrijeme da se pojavimo ? Jer ovako smo bile izgubljene, trčale smo s predstavljanja konja na utrku, pa s utrke na dijeljenje medalja, a sve se nalazilo na suprotnim stranama.