Moram se još malo vratiti na onog Francuza. Naime, u taksiju je izvukao ogromni fotoaparat, primjetila sam da svi Francuzi, putnici, kao, malo većeg avanturističkugo duha vuku sa sobom ogromne fotoaparate s prastarim filmovima, znate, one koje smo koristili prije petnaest godina, kako bi dokazali i pokazali svoju osobnost, pogotovo fotografirajući ljude dok nešto rade, neopaženo, jer su takve fotografije u povijesti polučile uspjehom. I da, tako je on izvukao taj svoj fotoaparat i želio me slikati, dok je sklapao fotoaparačinu, objašnjavao mi je, na vrlo lošem engleskom, ujedno ispričavajući se, da je na svom dvotjednom putovanju slikao sve osobe koje je upoznao, pa tako sada mora i mene. Naravno da sam se usprotivila tome. Prvo, želio je da mu ja platim taksi (možda ima listu strankinja u notepadu koje je prevario na bilo kakav način, a ja sam poznata po tome da sam najugroženija kad me netko pokuša nasamariti, taj osjećaj je poguban za ljude oko mene), drugo, preblizu mi je sjedio u taksiju, a put traje već dugo (čitaj:žena sam), nije mi se čak ni sviđao, jer da je, pa i povezla bih ga na svoj račun ! Nije se mogao prestati čuditi mojem protivljenju jer su mu svi pristali pozirati, stvarno ne znam na koga je on to nailazio putem, galebove jadranske, govoreći im da će ove slike pokazivati francuskim starim curama, možda mačke govoreći im da su fotografije za bogate ruske milijardere ?
Poslao mi je email, da, da, razmjenili smo mailove. Prvo sam dobro morala razmisliti čiji je to mail jer sam ga smetnula s uma, jednostvno se nisam nadala da će mi ikada odgovoriti ili mi ponuditi vraćanje novaca. Ali, on se u tom mailu ispričao, rekao da je tek sada došao k sebi, pitao kako moj novi život te da ga je jako bilo sram tu večer te da želi da se vidimo kako bi mi vratio novce koje je posudio od mojih prijatelja. Još mu nisam odgovorila. Ni za eure ne idem trpiti tu dosadu.
Ti Francuzi su inače vrlo otvoreni u pogledima na ženski spol. Naime, kad prolazim ulicom, oni se okreću, dobace, pa pitaju gdje se nalazi pošta, bolnica, ulazak u park, da, sve na francuskom i ja razumijem, jeste li ponosni na mene ? Rekli su mi već odavno da Francuzi općenito ne vole francuske žene dok im udvoravaju jer ih one promatraju kao da su pali s xy planete. Mi južnije djevojke ipak te udvaračke dosjetke dočekujemo opremljene osmjesima, poletnijim hodom, a ne budimo fake, one nam i laskaju, sve dok nisu vulgarne. Host mama mi je rekla da imaju nekog rođaka za mene, koji im nikada ne dolazi, a već je najavio dolazak na ručak, kad ja dođem, navodno mu je majka presretna jer će napokon progovorit engleski. To će me baš učiniti sretnom ! Još jedan na moj račun..
