Bonjour svima!
Ponovno sam na neodredeno vrijeme u Francuskoj i nadala sam se da ce put nakon ulaska u EU biti mnogo laksi,
no to se nije dogodilo.
Sto se za nas promijenilo?
Pa prakticki nista. Teorijski dosta toga.
Dobra stvar je da nam za ostanak dulji od tri mjeseca ne treba vise viza te ne trebamo traziti onaj famozni titre de sejour. Iako, to je potrebno u nekim slucajevima.
Mozemo napraviti besplatno europsku zdravstvenu karticu koja ce nam sluziti samo za hitne slucajeve dok smo u Francuskoj, odnosno u bilo kojoj clanici EU, a za sve ostale slucajeve to biva regulirano ovisno o vasem statusu.
Mozemo ici u neke muzeje besplatno jer smo ponosni clanovi EU.
I to je to, sto se pozitivnih bitnih stvari malo covjeka tice.
Minimalna promjena je ona koja nas najvise interesira.
I dalje ne mozemo neometano raditi i ishoditi radnu dozvolu. To mozemo uciniti donekle olaksano ukoliko se zanimanje nalazi na popisu onih famoznih deficitarnih kojih je u Francuskoj 291.
Na zalost, moje zanimanje se ne nalazi u tih 291 tako da sam morala posegnuti za drugim rjesenjem.
Ukoliko imate srece da se zanimanje nalazi na tom popisu, koji prednjaci za muska zanimanja, onda morate pronaci nekoga tko ce vas zaposliti, prikupiti brdo papira, pisati da vas zeli zaposliti i zasto, pa sve to nositi na mjesto ovisno o vasem stanovanju te potom cekati mjesecima i mjesecima, skruseno se moliti da vas za to vrijeme poslodavac ne otpuse i ne zaposli nekoga s kim nece imati takvih zavrzlama.
Ukoliko i pronadete nekoga tko vas zeli zaposliti, ljudi se boje takve procedure jer je ona poprilicno nepoznata i vecina misli da se time na nesto obvezuju te da je sve strasno komplicirano.
Morate imati vrlo jake argumente zasto bi netko trebao uzeti vas i sredivati vam papire, kad moze to uciniti s bilo kojim drugim drzavljaninom EU, od pocetka godine i Bugarima i Rumunjima.
Svejedno, ne gubimo nadu vec navalimo na deficitarna zanimanja! :)
U sljedecem postu cu napisati zasto sam isla u prefecturu sedam puta kako bih "samo" dogovorila sastanak.
A bientôt :)
no to se nije dogodilo.
Sto se za nas promijenilo?
Pa prakticki nista. Teorijski dosta toga.
Dobra stvar je da nam za ostanak dulji od tri mjeseca ne treba vise viza te ne trebamo traziti onaj famozni titre de sejour. Iako, to je potrebno u nekim slucajevima.
Mozemo napraviti besplatno europsku zdravstvenu karticu koja ce nam sluziti samo za hitne slucajeve dok smo u Francuskoj, odnosno u bilo kojoj clanici EU, a za sve ostale slucajeve to biva regulirano ovisno o vasem statusu.
Mozemo ici u neke muzeje besplatno jer smo ponosni clanovi EU.
I to je to, sto se pozitivnih bitnih stvari malo covjeka tice.
Minimalna promjena je ona koja nas najvise interesira.
I dalje ne mozemo neometano raditi i ishoditi radnu dozvolu. To mozemo uciniti donekle olaksano ukoliko se zanimanje nalazi na popisu onih famoznih deficitarnih kojih je u Francuskoj 291.
Na zalost, moje zanimanje se ne nalazi u tih 291 tako da sam morala posegnuti za drugim rjesenjem.
Ukoliko imate srece da se zanimanje nalazi na tom popisu, koji prednjaci za muska zanimanja, onda morate pronaci nekoga tko ce vas zaposliti, prikupiti brdo papira, pisati da vas zeli zaposliti i zasto, pa sve to nositi na mjesto ovisno o vasem stanovanju te potom cekati mjesecima i mjesecima, skruseno se moliti da vas za to vrijeme poslodavac ne otpuse i ne zaposli nekoga s kim nece imati takvih zavrzlama.
Ukoliko i pronadete nekoga tko vas zeli zaposliti, ljudi se boje takve procedure jer je ona poprilicno nepoznata i vecina misli da se time na nesto obvezuju te da je sve strasno komplicirano.
Morate imati vrlo jake argumente zasto bi netko trebao uzeti vas i sredivati vam papire, kad moze to uciniti s bilo kojim drugim drzavljaninom EU, od pocetka godine i Bugarima i Rumunjima.
Svejedno, ne gubimo nadu vec navalimo na deficitarna zanimanja! :)
U sljedecem postu cu napisati zasto sam isla u prefecturu sedam puta kako bih "samo" dogovorila sastanak.
A bientôt :)
