Vansen. Tako se čita. Grad u kojem sam bila prvi puta u svibnju i tada sam rekla Ovdje želim živjeti! I svi se grohotom nasmijaše. Zašto? Jednostavno, jer ovdje žive liječnici, pravnici, ekonomičari, uglavnom dobrostojeće obitelji, ovo je miran grad, obiteljski, ne tako prometan. A opet tako zanimljiv, tako blizu Parizu, pun znamenitosti, mjesta za opuštanje ili rekreiranje. Zanimljiv jer se u njemu odvije 800 događaja godišnje, tako blizu Parizu jer ga dijeli samo jedna stanica, a s moje ulice se vidi Eiffelov toranj, pun znamenitost kao Château de Vincennes, predivan dvorac iz 14 stoljeća, njegovu ljepotu potkrepljujem fotografijom, mjesto za opuštanje, samo jedno od njih može biti Parc floral de Paris ili rekreiranje uz jezero Daumesnil…
Bilo kako bilo, ne bih mjenjala ovaj grad za bilo koji arondisman u Parizu.
U Vincennes možete doći metroom ili RER-om, a nalazi se istočno od Pariza, najbliži aerodrom je Orly.
Zanimljivost. Vraćam se jedno poslijepodne iz vrtića i čujem riječi na hrvatskom, ispred mene dvije starije gospođe, približim im se i usporim kako bih bila sigurna da to nije moja mašta i da mi već ne nedostaje hrvatski, ipak, I. dolazi za par dana pa ću moći pričati na hrvatskom s njom. Kako sam ih prisluškivala, uvjerim se da to zaista je hrvatski te im priđem i upitam Oprostite, od kud ste vi ?Jedna od njih odskoči sa svog mjesta, te me pogleda pomalo čudnim pogledom koji mi se učinio Vrapče? Možda se i njoj pričinlo da joj mašta radi. Ponovim pitanje sva oduševljena jer ovdje postoje Hrvati pa mi sram prelazi na neke druge buduće događaje, Oprostite, od kud ste vi ? I napokon, žene odgovoriše, iz Splita. Ispostavilo se da one ovdje žive, imaju obitelji i da su već dugo ovdje. Na žalost, nisam se mogla dulje zadržati s njima jer sam morala u školu. No, nadam se da ću simpatične gospođe ponovno sresti i da imaju neke sinove za mene.
Sljedeći post će se odnositi na moj prvi polusamostalni posjet Parizu od kako sam ovdje stigla.
