Jesu li Francuzi pošteni?

Nakon samo četiri tjedna života u Parizu susrela sam s mnogo situacija koje uopće ne idu u prilog poštenju ili lijepom ponašanju Parižana. Prva sa školom u koju sam odlučila ići.
Kad sam skupila dovoljno hrabrosti i ponovno otišla u školu, napisala sam test te razgovarala s profesoricom koja mi je odredila nivo dva, baš onaj na kojem sam stala te sam bila prezadovoljna jer se ljetos nisam trudila ponavljati francuski.

Nisu prošla dva dana, dobijem e-mail škole u kojem me smještaju u jutarnju grupu, u koju ne mogu zbog drugih obaveza, koje sam im napomenula još u lipnju. Odmah sam im proslijedila e-mail da je to nemoguće, no odgovor nije stizao. Uputila sam se ujutro kako bih im očitala “bukvicu”.  Ljubazno su mi rekli da platim pa ću se sve dogovorit s profesoricom koja se time bavi, no gospođa profesorica nije mogla pronaći grupu jer ne postoji grupa mog levela u vrijeme koje mi odgovara pa me stavila u početnu što me dodatno razbjesnilo. Moje ljutilo su primjetili apsolutno svi! Smiješno, u metrou, na ulici, u školi. Dobacivali su mi da se razvedrim, da ne klonem duhom, da će uskoro sunce i meni doći, da nabacim smješak, u školi su mi čak dali čokoladu. Ali, ne treba meni čokolada, meni treba grupa u vrijeme koje meni odgovara! Tako sam zažalila što škola Eureka, u koju sam išla u Zagrebu na francuski, nije ovdje.

Još malo o nedoličnom ponašanju Parižana.

Naime, trebah jednog dana promijeniti ostatak kuna (znam, glupa ideja, uvijek to raditi kući..ali...). Našla sam se s Amerikancima kako bismo pomogle mi, cure Henryu da kupi svojoj djevojci neko seksi rublje. Hodali smo po rue de Rivoli, do Etama jer je ovaj tjedan, 50% popusta na veliki dio asortimana. Preko puta se nalazi i mjenjačnica, samo da znate gdje trebate biti oprezni, Rue de Rivoli 38, uđem unutra, dam kune i on mi vrati 10 eura i nešto sitniša, ja ga pitam da li je siguran u to što daje i on mi nezainteresirano, s bijelim slušalicama u ušima odgovara da je. Izlazim van, naravno, moji prijatelji Amerikanci ne znaju ništa o tečajnoj listi. Pregledavam tečajnu listu HNBa i pitam se da li je moguće da je euro skočio toliko. U redu, znam da u Hrvatskoj nije stanje najbajnije, ali vjerujte mi, redovito pratim portale i vijesti o Hrvatskoj tako da bih ovo valjda uočila. Vraćam se nazad s računom i pitam ga da li je siguran i može li provjeriti jer mislim da se zabunio. Vidljivo nervozan odgovara sa C’est bon! A ja već po drugi puta gotovo prevarena od Francuza mu odgovaram glasnijim tonom C’est pas bon !! i on mi nudi povrat novca na što pristajem. Nevjerojatno, rađe mi je vratio novce nego da se ispričao i dao ono što je trebao. 

Treća  priča,

Jučer neka Francuskinja, zrelijih godina, vrlo otmjeno odjevena, gurnula grubo Njemicu koja se pomaknula dva koraka desno da bolje vidi u daljinu. Primjetila sam također da se uglavnom ispričavaju kad ništa ne naprave, a kada nešto naprave, onda im je strano pardonizirati. Npr., jučer sam trčala u obližnjem parku i već je pao mrak, dečko koji je trčao pola sata jednako kao i ja, sudario se sa mnom i nije rekao ni riječi. Otrčala sam još dva kruga, u nadi da sam malo prije prebrzo prošla pored njega pa mi se nije stigao ispričati odmah. Lol.

I morate znati da ovo nije sve o neljubaznosti, ali je za danas :)