William Shakespeare and Company

George Withman, američki emigrant, poslije II.svj. rata došao je u Pariz,  otvorio knjižaru, preko puta Notre Dame, u petom arondismanu 1951.godine. Postala je to meka engleskih govornika u Parizu. Teško je reći da je ovo mjesto tipična knjižara budući da sama Withmanova ideja bila je spajanje pisaca i čitatelja te su tako održavane brojne večeri na kojima bi se čitalo ili pisalo. Organizirao je popodnevne čajanke te omogućavao smještaj onima koju su trebali, spavaše na jednom od kauča ili u maloj Whitmanovoj sobi, neki su ostajali jednu, dvije noći ili nekoliko tjedana, mjeseci, a prije nego napuste mjesto, morali su napisati svoju životnu priču i ostaviti fotografiju. Sadašnja vlasnica je Sylvia Beach Whitman, kći iz propalog mu braka. Whitman je izjavio jednom da ljudi imaju nostalgiju za mjesto poput ovoga i da je upravo to ono što od Pariza očekuju.



Moram priznati da se donekle slažem s ovim, jer kad uđete unutra, knjige su od poda do stropa, doslovno, u kutovima, među knjigama možete (ako vam se posreći) pronaći udoban kauč, sjesti na njega te prolistati bilo koju od knjiga, uglavnom su na engleskom jeziku, nešto malo ima na francuskom i vidjela sam par rječnika englesko-francuskih, talijanskih, pa čak i englesko-hrvatski. Nisu sve knjige na prodaju, to su one velikana književnosti. Određenim danima, održava se još uvijek dnevno ili večernje čitanje, treba se najaviti te možete dobiti kritiku svojeg djela.

Prodaju i divne platnene torbe, odnosno, printevi su divni, kupih jednu Lili za rođendan, a sebi knjigu s engleskom gramatikom koju sam platila 3 eura..(Inače, unutra je zabranjeno fotografiranje). Filmoljupci će se prisjetiti filma Before sunset i jedne od prvih scena s Ethan Hawkom. Gore na katu ima više dijelova, a jedan se sastoji od privatne kolekcije knjiga Simone de Beauvoirsa darovane Withmanu. George Whitman preminuo je u 98. godini života, a mjesto je nekim turistima jedna od prvih atrakcija koju će posjetiti kad započnu obilazak Pariza.