Kineska nova godina

23.veljače se dočekivala kineska nova godina. Cijeli tjedan je bilo slavljenja, no finale se odvijalo ovaj vikend na različitim lokacijama Pariza, uglavnom gdje su kineske četvrti. U subotu, 28.1. je slavlje bilo kod Hôtel de Ville, već tradicionalno marširanje u kostimima kroz treći i četvrti arondisman, zabava traje do 20.30.

U nedjelju je pak zabava preseljena u 13. i 20. arodnisman, točnije avenue d'Ivry, avenue de Choisy, place d’Italie, avenue d’Italie, rue de Tolbiac, avenue de Choisy, boulevard Masséna. Svake godine slavljenju se pridružuje više i više Parižana pa i turista. Prilika je ovo, ne samo dočekati kinesku novu godinu, ove godinu, godinu zmaja, već i upoznati se s tradicionalnim i kulturnim kineskim običajima, predstavama, borilačkim vještinama, kuhinjom.. Od svega nabrojanog, probala sam samo jasminov čaj (1euro), inače moj najdraži i bio mi je drugačiji nego oni koje sam do sada pila, bio je slađi.

I u 20 arondismanu: Métro Belleville, Boulevard de La Villette, Rue Rebeval, rue Jules Romains, rue de Belleville, rue Louis Bonnet, rue de la Présentation, rue du Faubourg du Temple. Métro Belleville gdje je zabava počela u 13h gdje se između ostaloga izvodio i tradicionalni kineski ples.

Štrikanje, šivanje, materijali

U 11.mjesecu sam počela ponovno štrikati, moja zabava iz djetinjstva. Nisam znala gdje bih kupila igle ili vunu, prijateljica iz Amerike mi je rekla da na Montmartru ima svega toga koliko hoću.

Fotografije su s Montmartra, ako poželite otići u takvu kupovinu, metro stanica je Anvers, odmah ispod Sacre Coeur i prošećite uličicama.I zaista, svašta sam nakupovala,odlazila sam po vunu ponekad i svaki dan ili po neki novi materijal, iglu, kopču, vunu, deblju, tanju, žute ili crvene boje.

Rezultiralo je time da su moji blagdanski pokloni bili šalovi.
I tako sam štrikajući saznala da u Parizu postoje dani štrikanja gdje se okupe talentirani štrikači diljem svijeta, odvija se od 2004. godine, a ove godine dolazi Susan O’Connor iz Australije kako bi predvodila trodnevni tečaj štrikanja. Osim razgledavanja postoji i natjecanje u najbržem štrikanju.

Tečaj je prva tri dana veljače, a sam događaj će biti od 9. do 12. veljače, ulaznice su 12 eura, za studente 6eura. Ime događaja na francuskom je l'Aiguille en Fête, pa eto, ako netko ima želje, volje, može doći ove ili iduće godine. U Parizu stvarno nije problem pronaći bilo koji materijal ili detalj koji mi zatreba da si napravim neku univerzalnu majicu ili da oslikam tenisicu. Ovdje takve izlike ne prolaze.:)

Muzeji u Parizu

Kako rekoh, hladni zimski dani rezervirani su za provođenje vremena u muzejima i izložbama. Neću pisati što u kojem muzeju se nalazi ili što možete vidjeti, pretpostavljam, ako nekoga zanima umjetnost, znat će koji muzej posjetiti, a ovdje ću samo napisati koji muzeji su besplatni uvijek, koji prve nedjelje u mjesecu, koje mjesece.U zagradi je oznaka arondismana u kojem se muzej nalazi, a link vodi na službenu stranicu.

Besplatno bilo kada, samo da je u radno vrijeme:
Musée d'Art Moderne de la Ville de Paris(16)
Maison de Balzac(16)
Maison Bourdelle (15)
Musée Carnavalet - Histoire de Paris (3)
Musée Cernuschi(8)
Musée Cognacq-Jay(3)
Mémorial du Maréchal Leclerc de Hauteclocque et de la Libération de Paris - Musée Jean Moulin(15)
Petit Palais, Musée des Beaux Arts de la Ville de Paris(8)
Musée de la Vie Romantique(9)
Musée Zadkine(6)
Musée national Jean-Jacques Henner(17)
Musée national de la Légion d'honneur et des ordres de chevalerie(7)
Musée Bible et Terre Sainte(6)
Musée – Librairie du Compagnonnag(6)
Musée Curie (Institut du radium)(5)
Musée du Parfum-Fragonard(9)
Théâtre musée des Capucines-Fragonard(2)
Musée de la Préfecture de Police(5)
Arènes de Lutèce(5)
Atelier Brancusi (Musée national d'art moderne - Centre Pompidou)(4)
Le Plateau – Centre d’art contemporain(19)                                   

Besplatni svake prve nedjelje u mjesecu:
Centre Pompidou (4)
Le Musée de l'AP-HP (5)
Musée national des Arts asiatiques Guimet (16)
Musée de la Chasse et de la Nature (3)
Musée national Eugène Delacroix(6)
Musée Gustave Moreau(9)
http://www.rmn.fr/Musee-Hebert(6)
Musée national Jean-Jacques Henner (17)
Musée du Louvre(1)
Musée national du Moyen Âge - Thermes de Cluny(5)
Musée national de l'Orangerie(1)
Musée d'Orsay(7)
Musée national Picasso(3)
Cité de l'Architecture et du Patrimoine(16)
Cité nationale de l’histoire de l’immigration(12)
Musée du Quai Branly(7)
Musée Rodin(7)

Besplatno prve nedjelje u mjesecu od 1.11 - 31.3.:
Arc de Triomphe (8)
Conciergerie(1)
Panthéon(5)
Sainte-Chapelle(1)
Tours de Notre-Dame(4)

Svake srijede od 17-20h:
Maison Européenne de la Photographie(4)

I postoji još jedan popis, a to je onaj za državljane EU,mlađe od 26 godina, budući da mi još nismo dio toga, neću stavljati popis.

William Shakespeare and Company

George Withman, američki emigrant, poslije II.svj. rata došao je u Pariz,  otvorio knjižaru, preko puta Notre Dame, u petom arondismanu 1951.godine. Postala je to meka engleskih govornika u Parizu. Teško je reći da je ovo mjesto tipična knjižara budući da sama Withmanova ideja bila je spajanje pisaca i čitatelja te su tako održavane brojne večeri na kojima bi se čitalo ili pisalo. Organizirao je popodnevne čajanke te omogućavao smještaj onima koju su trebali, spavaše na jednom od kauča ili u maloj Whitmanovoj sobi, neki su ostajali jednu, dvije noći ili nekoliko tjedana, mjeseci, a prije nego napuste mjesto, morali su napisati svoju životnu priču i ostaviti fotografiju. Sadašnja vlasnica je Sylvia Beach Whitman, kći iz propalog mu braka. Whitman je izjavio jednom da ljudi imaju nostalgiju za mjesto poput ovoga i da je upravo to ono što od Pariza očekuju.



Moram priznati da se donekle slažem s ovim, jer kad uđete unutra, knjige su od poda do stropa, doslovno, u kutovima, među knjigama možete (ako vam se posreći) pronaći udoban kauč, sjesti na njega te prolistati bilo koju od knjiga, uglavnom su na engleskom jeziku, nešto malo ima na francuskom i vidjela sam par rječnika englesko-francuskih, talijanskih, pa čak i englesko-hrvatski. Nisu sve knjige na prodaju, to su one velikana književnosti. Određenim danima, održava se još uvijek dnevno ili večernje čitanje, treba se najaviti te možete dobiti kritiku svojeg djela.

Prodaju i divne platnene torbe, odnosno, printevi su divni, kupih jednu Lili za rođendan, a sebi knjigu s engleskom gramatikom koju sam platila 3 eura..(Inače, unutra je zabranjeno fotografiranje). Filmoljupci će se prisjetiti filma Before sunset i jedne od prvih scena s Ethan Hawkom. Gore na katu ima više dijelova, a jedan se sastoji od privatne kolekcije knjiga Simone de Beauvoirsa darovane Withmanu. George Whitman preminuo je u 98. godini života, a mjesto je nekim turistima jedna od prvih atrakcija koju će posjetiti kad započnu obilazak Pariza.

Le marais - četvrti arondisman

Kako sam u jednom od prethodnih postova napisala, Le marais je moje jedno od omiljenih mjesta u Parizu i kad ne znam gdje bih, otiđem tamo. Metro stanice za posjetiti arondisman su: Bastille, Chemin Vert, Bréguet - Sabin ili Saint-Paul.

                                                               National Archives

Obožavam ovaj dio jer su ulice vrlo uske, jedne od najužih u Parizu, trgovine su gusto poredane, mali prostori koji tjeraju vlasnike na neobično uređenje intrijera (prodaja unikatng nakita ili odjeće), mnogo hotela ćete pronaći upravo ovdje, na desetke modernih galerija, postoji more second hand kao i vintage shopova, malih barova, restorana, boulangeries, pa i najpoznatija dva restorančica gdje možete kupiti falafel za pet eura.

Ime jednoga je Mi-Va-Mi (uvijek je metarska gužva!), a drugi se nalazi preko puta (također gužva), desetak metara dalje, možete naići na Chez Marianne te se zasladiti izvrsnim slasticama. Mjesto također okuplja i pripadnike gay populacije, kao i dijelovi drugog, odnosno trećeg arondismana.


Nedjeljom ćete naići na gotovo sve trgovine otvorene jer je ovo velikim djelom židovska četvrt, a kod njih se nedjeljom radi tako da je gužva, pogotovo ako je lijep dan.


Place des Voges - jedan od najstarijih trgova u Parizu,  oblik četverokuta, 140m sa 140m za koji, imam osjećaj je potrebno izvršiti rezervaciju, ako želite pojesti koji kroasan na travnjaku. U sklopu ovog prelijepog trga, nalazi se i kuća Victor Huga.

Mjesto je totalno chich i french te bih svakako voljela imati stan tamo jer se osjećam sigurno, sve je blizu, lijepo, slatko, šarmantno, urbano i u smooth moodu.

Sniženja, solde, soldes - wooohooo !!!

Nakon kupovine ljetnih ostataka krajem kolovoza prošle godine, kada tek stigoh u Pariz, dočekah evo napokon i zimsko sniženje o kojem se pričalo naveliko već mjesec dana prije no što se zaista dogodilo. 11. siječanj bio je taj dan, kada su bezobrazno skupe pariške trgovine odlučile udovoljiti tuđim i mojim vapajima za nižim cijenama. Dan prije sniženja, većina trgovina je ranije zatvorila te su pripremali izloge i preračunavali cijene za dan koji svi čekamo.

No, par dana prije toga, dobila sam priliku zaviriti u nekoliko dućana prije samog booma, kako bih našla svoj broj odjeće koju želim, jer sve ode u trenu, a budući da i sama nosim brojeve koje nose Parižnke, to mi je palo, kako se ono kaže.. Kao sjekira u med? I tako sam imala popust u nekoliko dućana od 40 %, prije svih jer sam bila počasni kupac (zapravo ne ja, ali nisu provjeravali identifikaciju :D).

Prv dan, kada je započeo val sniženja, nisam dvoumila ostati kući ili ići u shopping, nakon svih onih britanskih i američkih priča o ubojstvima, čupanjima, ostajanjima bez pola nokata, modricama te borbama s drugim grabežljivicama. Tako sam (tek) danas posjetila trgovine oplemenjene popustima od 10 do najčešće 50%, rijetko gdje 70. Obiđoh prvo Le Marais, male trgovine, mahom ne tako poznate, ali iznimno kvalitetne, no na žalost i dalje preskupe, potom rue de Rivoli, klasika, svi mogući dućani su upravo tamo. Gužve je bilo, nešto malo više iznad prosjeka, veličine nestaju brzinom munje pa sam uzimala i veće i manje brojeve od onih koje bih inače kupila. Zadovoljno trljam  ruke obavljenim poslom, a tabani trpe..

No, moja potraga se nastavlja i sutra, grijeh je biti u Parizi, a ne biti u shopping  upućen. Sutra Les Halles, Galeries Lafayette, La Defense. Preambiciozno mi izgleda ovako napisano, no ne želim vikend provesti izmrcvarena u jednom od navedenih trgovačkih centara.
Pidžame 10 eura, suknje 15 eura, gaćice 5 eura, majčice 5 eura, kape 3 eura.....Znači, ludilo je počelo !

Père-Lachaise

Davnih dana sam namjeravala posjetiti groblje Père-Lachaise, no nije mi se dalo samoj, a za vikend se pružila prilika posjetiti ga u društvu Amerikanke i Mađarke. 

Père-Lachaise je najveće groblje u Parizu, nalazi se u 20. arondismanu i navodno je najposjećenije na svijetu.

Našle smo se na metro stanici, istoimenog naziva Père-Lachaise (M2), iako možete i s (M3), naziv stanice je Gambetta, ako odmah po ulasku želite naići na grob Oscara Wilda.  

Grob Oscara, inače poznat po ostavljenim poljupcima obožavateljica, nije dočekao i mene. U studenom prošle godine postavili su staklo oko grobnice budući da je sastojak ruža nagrizao materijal što je rezultiralo propadanjem grobnice i tako je završeno poglavlje o ostavljanju poljubaca vječnom miljeniku žena.
No dobro, gledajmo to s vedrije strane, spriječena je mogućnost pojave herpesa! :)

Odmah po ulasku, nalazi se karta s popisom imena i prezimena najslavnijih koji su posljednje počivalište pronašli upravo ovdje. Mi smo kartu skinule sa stranice: http://images.france-for-visitors.com/images/pdf/pere-lachaise-cemetery-map.pdf , pa smo već prije odlučile čije grobove želimo vidjeti, no svejedno.. Trebala su nam puna dva sata da bismo vidjele ono što želimo. 

 Zajedno s Edith Piaf pokopana je i njezina dvogodšnja kći koja je umrla od tuberkuloze (tu priču smo čule slučajno od vodiča koji se tamo našao kad i mi).

                                                                      Jim Morrison

Grobnice nisu ništa spektakularno uređene, niti bi itko ikada rekao da je ovo famozno groblje, s mnogim, utjecajnim povijesnim ličnostima koje mame suze na oči i dan danas u što se uvjerišmo na grobu Jima gdje je plavokosa djevojka, mlađa od mene (odokativno) plakala kao da joj je bio prijatelj do jučer.. Možete biti sahranjeni tamo još,uvijek, no, postojeuvjeti; da ste živjeli u glavonom gradu ili umrli, pa svejedno, unatoč i tim uvjetima, postoji lista čekanja!

                                                                 Moliere

Potom smo otišle na Montparnasse na groblje, Edgar Quinet (M6) koje također ima kartu označenu brojevima te imenima i prezimenima najvećih pokopanih na tom počivalištu, no manje je od prethodnog i lakše se na njemu snaći.  

Karta: http://www.pariscemeteries.com/pagemap/montparmap.html

Edgar Quinet je bio francuski povjesničar i intelektualac. Nalazi se u 14. arondismanu.

Neki od onih koji su svoje posljednje počivalište pronašli upravo na tom groblju su:
Charles Baudelaire, Philippe Noiret, Jean-Paul Sartre i SImone de Beauvoir koji su zajedno sahranjeni.

Sretna nova godina!

Pec pec po prstima što ne pisah tako dugo.
No, u predbožićno vrijeme samo sam slinila po izlozima, pila kuhano vino, ponešto i kupovala, odlazila na koncerte, jednom dnevno se zaljubljivala i tome slično. Iskreno, božićni duh u Parizu mi je katastrofalan. Naprosto ga nema, ima mnoštvo sjaja, savršeno uređenih izloga, sve te mami i sve želiš, ali ono istinski i tradicionalno ne postoji. Sve je samo u duhu praznika na dva dana...
Božićno blještavilo možete potražiti na nekoliko lokacija:
La Defense - odnosno poslovni, kako ga nazivaju ili moderni dio tek sada prvi puta posjetila i zaista, osim visokih modernih zgrada, nema se što posebno vidjeti, ali srećom, sve je to upotpunio božićni ugođaj i moram priznati da je ovo mjesto bilo moj favorit tijekom blagdanskih dana. Bilo je sve tako lijepo raspoređeno, ljudi su bili pristupačni, simpatični, degustiralo, jelo, pilo se. Kuhano vino već od 2,5 eura, pa onda razni sendviči od nekoliko vrsta šunke s rastopljenim sirom, pa te čokolade, pa ta peciva.(da se ne ponavljam, to je bilo i na ostalim niže navedim lokacijama)

Eiffel Tower - kod Eiffela u ovo vrijeme čak postoji klizalište pa ga možete isprobati, gužvu nemoguće izbjeći, suveniri skupi, među najskupljima u pravilu.

Montparnasse, Montmartre - također postoji klizalište, 5 eura najam klizaljki, upad besplatan
Hotel de Ville - u božićno vrijeme takoder klizalište otvoreno, 5 eura najam klizaljki, upad besplatan, a čak postoje ljudi u crvenome koji vas mogu besplatno poučiti klizanju, prekrasno, možda se vratite kući bez lomova :)

Galeries La Fayette - nesnosna gužva u bilo koje doba dana, a da ne spominjem da je samo mjesto skupo, kao i ono što se nalazi oko njega, no sve je tako divno uređeno i preko cijele zgrade, a nije mala padaju razno razne lampice koje vas baš tjeraju da otvorite usta, zjapite i divite se.

Champs Elysees - također jedno od must visit mjesta u Parizu kada dođet pred Božić, bezbroj drvenih kućica u kojima se nudi za svakoga po nešto. Samo snijeg nedostaje. Nije ga bilo uopće, možda je i on djelomično kriv jer ne osjetih božićni duh.

Što Francuzi daruju, kako se provode tih dana ?
Za Božić daruju praktične stvari, sve ono što možete iskoristiti i što je funkcionalno, bez obzira da li to bilo 5 ili 100 eura. Za Božić odlaze rodbini, bračni parovi kod jednih roditelja, pa drugih, okuplja se cijela obitelj i bude ih barem petnaestak što je divno.
Ako se dvoumite kada ići  u Pariz, prije ili poslije Nove godine, moj savjet je prije, ako želite vidjeti kako je grad ukrašen, jer evo, već danas poskidaše ukrase na većini mjesta.
Što se tiče sniženja, ona još uvijek nisu, pričekajmo još barem dva tjedna.