nedjelja, 27. srpnja 2014.

Francuska administracija

Pozdrav svima!

Neizmjerno mi je drago što mi se javljate, postavljate pitanja i želite doći u Francusku, no jednako mi je žao da nikome ne mogu previše pomoći što se tiče posla.

E sad malo o administraciji i mojim čestim odlascima u prefekturu... Da.. :D

Pa eto, prvo nisam uopće pronašla zgradu u koju trebam ići jer adresa nije ekvivalentna onoj na GPS-u,
drugi puta sam pronašla zgradu, ali su mi rekli da moram doći prije nego se uredi otvore, treći dan sam stigla, 
čekala više od sat vremena, na hladnoći jer je cijela zgrada zatvorena i nitko ne smije ući, čak ni u hodnik, 
a kad sam napokon ušla, rekli su mi da moj slučaj ne pripada u tu četvrt već u neku drugu.

Pa potom odlazak u tu drugu, pogrešno radno vrijeme pa odlazak drugi dan, 
govore da trebam ići u neku drugu zgradu u koju nisam išla već sam službenici sutradan malo presložila istinu i rekla da sam bila.

Došla sam doslovno sa svim papirima i pravilnicima koje sam pronašla na Internetu i pokazala da moram dobiti titre de sejour u toj ustanovi

I hajde, napokon ona mene posluša (nakon što je provjerila s kolegama gdje se Hrvatska na karti nalazi).
Dogovorila mi je rendez vous za dva mjeseca! Dva mjeseca sam morala čekati da bih uopće predala dokumente!
Naravno da ujutro ponovno morate doci prije otvaranja i čekati u redu minimalno sat vremena. 

Taj puta mi je službenica sve napravila i ono što mi je preostalo za činiti je bilo da odem riješiti socijalno i u banku otvoriti račun. 

U socijalnom nisam imala problema, sve je bilo brzo riješeno, a u banku u koju sam željela ići nisam mogla otvoriti račun jer  osoba koja je sa mnom bila u pratnji nije imala kod njih račun! :o
Pa to su sekte! Da sam došla sama, mogla sam otvoriti račun bez problema.
Famozni LCL koji ima najpovoljnije usluge za studente. Potom sam otišla u drugu banku, ali samo kako bih ugovorila rendez vous i za dva dana sam imala račun. Yey. Misija ispunjena. 

No, dragi moji, ja sam Vam sve to dobila rukom napisano, a papiri na računalu ispisani su mi rebali doći na kućnu adresu. Nakon tri mjeseca.. Još uvijek nisam dobila svoju kartu.

To je Francuska.

Nekako nemam osjećaj da je naša administracija gora od one u Francuskoj, a vi? :D

četvrtak, 20. ožujka 2014.

Hrvati u Francuskoj nakon ulaska u Europsku Uniju

Bonjour svima!


Ponovno sam na neodredeno vrijeme u Francuskoj i nadala sam se da ce put nakon ulaska u EU biti mnogo laksi,
no to se nije dogodilo.

Sto se za nas promijenilo?

Pa prakticki nista. Teorijski dosta toga.

Dobra stvar je da nam za ostanak dulji od tri mjeseca ne treba vise viza te ne trebamo traziti onaj famozni titre de sejour. Iako, to je potrebno u nekim slucajevima.

Mozemo napraviti besplatno europsku zdravstvenu karticu koja ce nam sluziti samo za hitne slucajeve dok smo u Francuskoj, odnosno u bilo kojoj clanici EU, a za sve ostale slucajeve to biva regulirano ovisno o vasem statusu.

Mozemo ici u neke muzeje besplatno jer smo ponosni clanovi EU.

I to je to, sto se pozitivnih bitnih stvari malo covjeka tice.


Minimalna promjena je ona koja nas najvise interesira.

I dalje ne mozemo neometano raditi i ishoditi radnu dozvolu. To mozemo uciniti donekle olaksano ukoliko se zanimanje nalazi na popisu onih famoznih deficitarnih kojih je u Francuskoj 291.

Na zalost, moje zanimanje se ne nalazi u tih 291 tako da sam morala posegnuti za drugim rjesenjem.

Ukoliko imate srece da se zanimanje nalazi na tom popisu, koji prednjaci za muska zanimanja, onda morate pronaci nekoga tko ce vas zaposliti, prikupiti brdo papira, pisati da vas zeli zaposliti i zasto, pa sve to nositi na mjesto ovisno o vasem stanovanju te potom cekati mjesecima i mjesecima, skruseno se moliti da vas za to vrijeme poslodavac ne otpuse i ne zaposli nekoga s kim nece imati takvih zavrzlama.

Ukoliko i pronadete nekoga tko vas zeli zaposliti, ljudi se boje takve procedure jer je ona poprilicno nepoznata i vecina misli da se time na nesto obvezuju te da je sve strasno komplicirano.

Morate imati vrlo jake argumente zasto bi netko trebao uzeti vas i sredivati vam papire, kad moze to uciniti s bilo kojim drugim drzavljaninom EU, od pocetka godine i Bugarima i Rumunjima.

Svejedno, ne gubimo nadu vec navalimo na deficitarna zanimanja! :)


U sljedecem postu cu napisati zasto sam isla u prefecturu sedam puta kako bih "samo" dogovorila sastanak.

A bientôt :)