Tko pije, taj dobije i jesti!

Ako ste u Parizu i nemate novaca, kao ja, onda trazite mjesto gdje mozete jeftino ili besplatno jesti.

O da, mozete jesti besplatno u Parizu, uvjet je uglavnom da nesto i popijete.

Citala sam o tome, ali nikako otici. Prije Bozica sam bila u jednom malom baru gdje su svirala dva decka,

pila pivo za tri eura i pocele pricati prijateljica i ja s Fancuzom pored nas koji nas upita da li zelimo besplatan kus kus. Hm, to je dakle jedno od tih mjesta, pomislih tada, sasvim slucajno sam se nasla u njemu, na zalost nisam probala kuskus jer nisam bila gladna. Ali sam bila odusevljena da mjesto zaista postoji.

U cemu je stvar? Dodete recimo u cetvrtak izmedu 19.30- 22.30, narucite pice, bilo koje i dobijete, ako zatrazite tanjur kuskusa, juhe ili przene lignje. Hrana nije na izbor i ako imate ocekivanja o hrani bogatoj okusima, zacinima, vizualnim efektima, ovo nisu mjesta za vas.

Popis lokacija:

La Cordonnerie, 142 rue Saint Denis, M(4) Réaumur Sebastopol - kuskus svaki cetvrtkak i subotu od 20.30h. Moze se dogoditi da prisustvujete i nekom live koncertu.

Le Tribal Café, 3 cour des Petites-Ecuries M(4) Château d'eau - przene lignje srijedom i cetvrtkom od 21h, a kuskus petkom i subotom od 21h

La Chope du Châtau Rouge, 40 rue de Clignancour, M(4) Château Rouge - kuskus svakog cetvrtka i subote od 21h.

Le Taïs, 129 boulevard de Ménilmontant, M(2) Ménilontant - przene lignje srijeda i cetvrtak, a kuskus petkom i subotom od 19h

Le Grenier, 152 rue Oberkampf, M(2) Ménilmontant - kuskus subotom od 19h. Ponekad koncerti.

Les Trois Frères, 14 rue Léon, M(4) Château Rouge - kuskus cetvrtkom, a juha nedjeljom od 21.30h.

L'Eclipse café, 13 avenue de Saint Ouen, M(13) La Fourche, malo drugacije od ostalih, ako prisustvujetu koncertku, koji se placa 3eura, onda mozete poslije pojesti kuskus.

Les Fontaines, 153 rue Saint Maur, M(3) Saint Maur - kuskus petkom i subotom navecer.

Park Bercy

Suncani petak, taj je bio uvertira u nadolazece suncane pariske dane uputih se prema La cinematique française kako bih pogledala izlozbu, lik i djelo Tim Burtona, americkog filmskog redatelja, producenta, scenarista i konceptualnog umjetnika ciji nisam pretjerani obozavatelj, ali covjek je zanimljiv i nikada necu zaboraviti djecje nocne more radi gledanja Bubimira. Na izlozbi me se najvise dojmila japanska inacica Ivice i Marice.

Buduci da je bila guzva, prosetale smo do Bibliothèque nationale de France i broncanih skulptura koje se nalaze uz Seinu, Les enfants du monde, skulpture predstavljaju djecu svijeta u tradicionalnim nosnjama, a simboliziraju ulazak u 21. stoljece, postavljene su 2001.godine.

U neposrednoj blizini nalazi se i Palais Omnisports de Paris - Bercy, dvorana u kojoj se odvijaju veliki sportski ili koncertni eventi, otvorena 1984.godine, vrlo lako cete ju prepoznati radi oblika piramide prekrivenog travnjakom.

I jedna zanimljivost kao osvrt na moj rujanski post u kojem se pitah da li postoji postenje u Parizu, e pa izgleda da postoji. Naime, prijateljica koja je isla sa mnom pogledati izlozbu Tim Burtona, bila je na njoj prije dva dana i kupila magnetice za hladnjak, no gospoda koja ih je uredno naplatila, nije isto stavila i u vrecicu, vjerojatno slucajno, pa je prijateljica ponovno kupovala iste magnetice, gospodin za susjednom blagajnom ju je prepoznao i pitao da li je bila ovdje prije dva dana na sto je ona potvrdno odgovorila pa se pozalila da nije dobila svoje magnetice, stoga je gospodin bio toliko ljubazan i dao joj magnetic. Bile smo potpuno sokirane ovim dogadajem. Ima postenja, ha? :)

Koncert u Point Ephémère

Nakon kulturnog uzdizanja, bile smo gladne stoga smo odlucile potraziti boulangerie, slicno pekari u Hrvatskoj,

no u francuskim boulangeriama mozete pronaci gotovo iskljucivo slatke proizvode, a kasno subotom, pa i ostalim danima, tesko je naci nesto ukusno stoga sam se  odlucila za hamburger, a Lorena je riskirala i uzela kis koji joj je bio loseg okusa.

Koncert se odrzavao u Point Ephémère, nalazi se u 10om arondismanu, prvi sam puta bila tamo, inace je to mjesto gdje se obicno odrzavaju manji koncerti, a mi smo tu vecer dosle pogledati Big deal, britanski bend i Casiokidse, norveski bend koji su me na kraju odusevili te sam se propisno rasplesala, kao rijetko kad. Prvo smo bile zbunjene jer zapravo nigdje ne pise Piont Ephémère niti smo igdje vidjele pozornicu, ljudi su pijuckali vani i unutra. Poslije smo shvatile, dok smo slijedile Big deal da je koncert u drugom djelu kluba. Jedan je u koji mozete doci bilo kada, nesto popiti, zezati se, sjediti, a drugi gdje se odrzavaju koncerti. Mi smo interijer procijenile kao zagrebacki Kset, a buduci da je na Seini, dale smo mu i dodatak zagrebacke Mocvare. 

Tijekom koncerta Big Deala, pariska publika se pokazala iznimno nepristojnom dovikujuci svasta da je ostalim, pristojnim ljudima u publici bilo neugodno. No kada su dosli Casiokidsi, zavapilo je ludilo i predstava za sve je pocela. Doslo je do toga da je basist skakao u publiku i plesao zajedno s nama, a naposljetku su pozvali sve da dodu kod njih na pozornicu, neke je kasnije bilo gotovo nemoguce maknuti s nje i ne, mi nismo bile medu tim osobama:). Dakle, mjesto preporucujem toplo, ljudi su opusteni, jednostavni i cool!

Poslije smo trebale i na studentski party kod Lorene u Cité, no noge su otkazale poslusnost pa sam samo otisla kuci i munjevito se bacila na francuski krevet.

-- 

In perceptions

U subotu sam isla s Lorenom na jednu exposition , koju je ona predlozila te sam se provela odlicno, naime, radi se In-Perception, iskrivljena percepcija, inace je bilo sest ateljea, no neki su zatvoreni u studenome tako da su nama za vidjeti preostala tri, prvi je sa zgradom na podu dok okomito je postavljeno zrcalo pa se postavite tako da padate, da vas netko drzi i slicno, mogucnosti je bezbroj, a mi smo bile toliko uzbudene, kao mala djeca da uopce nismo znale kako da se postavimo jer smo zeljele i sve fotografirati, ujedno ispasti zanimljive i jedinstvene, oko pet minuta se moglo ostati i mprovizirati, a onda bi isla sljedeca grupa.

Sljedeca soba je bila soba zrcala, kad nas je zastitar pustio unutra i rekao da se zabavimo, stojala sam misleci da treba covjek otvoriti vrata jer sam sa sve tri strane vidjela samo sebe, a kad ono, vec mi se percepcija iskrivila, zapravo sam trebala samo uci unutra i hodati okolo kroz prolaze, onda druge osobe nailaze, pa se sudaris s njima, misleci da ih vidis u zrcalu, ja sam dobila i prst u oko :D.

I posljednja soba je bila maglovita gdje je najzanimljivije bilo snimati se, jedva smo pronasle izlaz, isle smo od kuta do kuta sobe kako bismo nasle vrata. E tu smo stvarno gluposti radile, pa cak pjevale i Maglu Josipe Lisac, dok su nas drugi ljudi gledali, pa cak i snimali, tko zna sto su mislili, kakve droge najele smo se.

Adresa ako pozelite provjeriti neku od izlozenih ekspozicija:Le CENTQUATRE 5 rue Curial

Prijepodne na trznici

U petak smo odlucile Lili i ja otici na Le marché des Enfants Rouges, koja se nalazi u rue de Bretagne gdje sam vec bila, no nisam jela, a to mi je ostala zelja jer sve izgleda jako ukusno.

Nakon pomnog razgledavanja odlucile smo se za marokansku kuhinju, sjedile smo vani, premda vrijeme i nije bilo bas idealno za taj podvigi, pogotovo sto smo vec prije toga sjedile u parku pa smo bile promrzle.

Inace, ova trznica je najstarija pariska trznica. Ako pozelite, a toplo preporucam da odete jesti tamo, evo radnog vremena:

Utorak, srijeda i cetvrtak od 8.30 do 13h i od 16 do 19.30h.

Petak i subota: 8.30 do 13h i od 16 do 20h

Nedjeljom od 8.30 do 14h.

Nemam pojma sto sam jela, birala sam po izgledu, oba jela smo platile 9eura. Lili je jela piletinu u umaku od meda, limuna, povrca i kus kus. Svakako preporucam. A ja lisnato, punjeno piletinom i raznim, nepoznatim mi zacinima s proljetnom salatom.

Nakon sto sam pricala Lili o predstavi o Victor Hugu, koji je razmijenio s ljubavnicom 22 000 pisama, ma zamislite, dvadest i dvije tisuce, odlucile smo posjetiti njegov stan, koji se nalazi na place des Vosges  o kojem sam takoder pisala, no nisam ulazila u stan. Besplatno mozete uci, stan je zaista velik, nalazi se na drugom katu s dijelovima pokucstva koji su bili tamo za vrijeme Hugova zivota, a na zidovima se nalaze brojne slike i skice. Ono sto je meni najvise zapalo za oko je mali krevet. I duzina i sirina. Na zalost, ne smije se fotografirati pa sam fptpgrafije preuzela s linternaute stranice.