Četiri dana u Parizu

Napokon mi je došla prva posjeta. Jako sam se veselila, iako su me prijateljice koje su već imale posjetu uvjeravale da ću na kraju željeti samo jedno: Da ode !

Poslije onog sajma antikviteta požurila sam na aerodrom dočekati Nikolinu,

Došle smo kući da ostavi stvari, ostale na francuskoj večeri za koju su mi doslovno rekli da moram ostati i probati. (ništa specijalno, vjerujte, ali kažu da je to tradicionalni francuski objed ?!).

Pa evo što stignete vidjeti u četiri dana uz vodiča koji živi u Parizu tek tri mjeseca:

Nedjelja večer:

Bastille – oko Bastille se ne pokušavajte “švercati” u metrou 

Les Marais – moje omiljeno mjesto u Parizu, jedva čekam da vam pišem o njemu

Notre Dame – noću sa stražnje strane izgleda jezovito

Ispijanje vina u St. Germain de pres

Ponedjeljak:

Les invalides -  muzej

Tour Eiffel – najskuplji suveniri su oko njega

Arc de triomphe de l’etoile – kad ste u sredini, s jedne strane se vidi Concorde, a s druge La Defense

Champs elysees – već je gotovo sve okičeno za Božić

Utorak:

Notre dame po danu – besplatno se ulazi

Hôtel de ville – trenutno ispred pripremaju klizalište

Pantheon – unutra je Nina ušla besplatno zahvaljujući prijateljici koja studira povijest umjetnosti

Jardin du Luxembourg – s jednog mjesta vidjeti možete Tour Eiffel i Montparnasse

Najstarija ulica u Parisu -  rue Saint-Jacques

Džamija – kolačići su dva eura, kava 2, čaj 1,5 euro, oko 16h gotovo nema mjesta

Jardin des plants – jedva čekam proljeće

Šetnja uz Seinu – lako zalutati po kanalima, a izbjeći glavne mostove

Château de Vincennes – Link na Vincennes

Parc floral de Paris - gigantski natpis Paris koji dolaze svi slikati

Srijeda:

Louvre – Nina ostala unutra šest sati, kaže da nije sve uspjela vidjeti

Muzej Orsay – ostalo na pokušaju samo jer je radio do 18h

Concorde

Champs elysees s druge strane

Četvrtak

Pigalle – sex shopovi

Moulen rouge – po danu nije zanimljivo kao navečer

Montmartre – ne pokušavajte uopće pogedati u oči crnce koji nude išta

Opera – gotovo ju ne prepoznah jer je obljepljena plakatima radi restauracije

Galeries  La fayete –  imale smo priliku popeti se na vrh, ali je na žalost bila magla pa je divan pogled izostao

Pompidou – muzej moderne umjetnosti

Navečer smo pored Pompidoua naručile sireve različitih vrsta, 7 eura, vino 0,75, 17 eura, a kruha dobijete koliko god želite.

O muzejima ću pisati u siječnju, kada ih namjeravam obilaziti jer se bojim francuske zime pa ću je u njima provesti. :-)

Filmovi iz Pariza

Ako se pripremate na put u Pariz, sljedeći filmovi će vam biti i više nego odlična prva pomoć.  Izdvojit ću one koje sam gledala i kojima je radnja najviše smještena u Parizu, odnosno, gdje ga možete vidjeti.

Amelie, film iz 2001. godine, sniman na lokacijama Montmartre. Riječi su suvišne, jer imam osjećaj da sam  jedina koja je došla u Pariz ne pogledavši taj film. Potpuno frenchie.

Paris, je t'aime,  film iz 2006., sniman u nekoliko dijelova Pariza, svaki dio ima svoju priču ispričanu od drugog redatelja, definitivno može poslužiti i kao vodič, koje arondismane posjetiti.

Last tango in Paris, film iz 1972. godine s Marlon Brandom u ulozi, Parižanka i Amerkanac se upuštaju u seksualni odnos, napeto do samoga kraja, pariški ugođaj prisutan.

The dreamers, film iz 2003. godine, nema puno prikaza samog Pariza, ali ako želite doživjeti Pariz s kraja 60-tih kroz odnos troje mladh studenata, uživat ćete, i da se pohvalim, prijateljica mi je vidjela neki dan glumca iz filma (Louis) u Parizu. :-)

Before sunset, film iz 2004. godine o dvoje koji se sreću nakon devet godina tijekom kojih se nisu čuli niti vidjeli, kroz cijeli film se prožima Pariz, romantična drama.

A little romance, film iz 1979. godine o djevojčici Amerikanki, koja s obitelji preseli u Pariz, oni se brinu da se nema s kime družiti, a ona se zaljubljuje u dječaka svojih godina te oni odlaze..Pa, provjerite gdje. 

Forget Paris, film iz 1995. godine, ako ste ikada bili u vezi na daljinu i ako je sve funkcioniralo među vama, osim odluke gdje se konačno nastaniti da oboje budete sretni, svidjet će vam se film.

Everyone says I love you, film iz 1996. godine s liscem Woodyem, ima on nekoliko filmova snimljenih na lokacijama Pariza, ali izdvojila bih ovaj, pred kraj se zapravo vidi Pariz, najviše scena pod mostovima, uz Seinu, noću.

French kiss, film iz 1995. godine, Meg Ryan odlazi po zaručnika u Pariz koji ju je ostavio radi druge, vratiti u svoj zagrljaj, ali ona potom, eto, postaje osvojena french poljupcima. Nije kvalitetan kao neki na ovoj listi, ali ima prikaza Pariza, kao i juga Francuske pa ga radi toga vrijedi pogledati.

2 days in Paris, film iz 2007.godine, o Parižanki i Amerikancu, ako ste ikada bili u ljubavnoj vezi te upoznavali prijatelje svoje polovice, a nepoznat vam jezik, znat ćete kako sam se ja osjećala dok sam bila u identičnoj situaciji. Drago mi je da više nisam. (Jer mi je sada "poznat" :D)

Love in the afternoon, film iz 1957. godine, Pariza gotovo ni od kuda, ali ako želite zaviriti u kuće, svakodnevnicu jedne studentice koja se zaljubljuje u osvajača ženskih srdašaca, ako ste baš u romantičnom raspoloženju te poklonik prelijepe Audrey, neće vam biti lako odoljeti ovom filmu.

Uživajte !

Antikviteti - Marché Vernaison

Žao mi je što ništa nisam napisala već dva tjedna, ali jednostavno nisam stigla, svaki dan sam odlazila u istraživanje nekog kutka Pariza. Prošlu nedjelju sam provela na sajmu antikviteta koji traje od subote do ponedjeljka. 

Da biste tamo došli, trebate ići do zadnje postaje metroa broj 4, Porte de Clignancourt, prvo je obična tržnica gdje možete pronaći puno toga fake (iako sam pronašla torbe od prave kože, no i cijena je bila paprena, 40-70eura). 

 Zatim trebate proći jedan most i voilà, gradić Saint – Ouen, periferija Pariza.

Divno mjesto gdje možete pronaći zaista svašta, možete hodati satima među tom odjećom i starudijama, prevrtati gomile kutija ili zavirivati na police koje su prepune svakojakih sitnica. Samo… Skupo je. Preskupo. Ali tako divno. Imala sam sreće pa je taj dan bio sunčan, no na žalost, bila sam i limitirana s vremenom jer mi je dolazila prijateljica iz Hrvatske u posjetu.

U tom hodanju, prijateljica, koja je išla sa mnom i ja, naišle smo, pa rekla bih, baš u epicentru sajma na jedan bar restoran Chez Louisette u koji doslovno nije bilo moguće ući ! Unutra je bila živa glazba, u 14h, restoran prepun ljudi, starije dobi, starija pjevačica, okičeno kao u najkičastijim neukusnim svatovima, ali svi pjevaju, plešu, piju, mašu rukama, smiju se.. 

Ne, ovo nije moguće, ovo nije Pariz, mislile smo nas dvije. Čovjek, koji je prodavao slike, na bosanskom(čini nam se) nam je rekao da se vratimo oko 15h, kada će biti manja gužva te da je uvijek ovako i tako je posljednje 42 godine. Poslije smo se vratile, popile kavu, jedna je 1,5 euro.  

 Ima i pjevač koji se slikao s nama, dao mi svoj broj, jer kao, restoran se zatvara u 18h, pa tako i sama zabava jenjava, ali se seli u jedan bar blizu ovoga. Pa mi je onda, pokušao gatati iz dlana. I da, pričao je gluposti, da vam odmah kažem :D

Preko puta se nalazi još jedan sajam antikviteta, uglavnom s namještajem kojemu je ove godine dvadeseta obljetnica postojanja. Zove se Marché Dauphine.

Sarkozy mi pružio ruku !

Danas je u Francuskoj praznik. Jour d'armistice. Dan kad se kod Slavoluka pobjede, Arc de Triomphe de l’Etoile odaje počast žrtvama prvog svjetskog rata jer je na taj dan 1918.godine završio I.svj. rat.  Osim govora predsjednika, svake godine bude vojska te trubači. 

Nije bio lijep dan, ali svejedno sam željela vidjeti ovaj događaj jer je Arc de Triumph jedno od najdražih mi mjesta u Parizu, još uvijek nisam, a želim vidjeti onaj prekrasan zalazak sunca u luku Slavoluka pobjede. Metro stanica istog naziva je bila već gotovo svugdje zatvorena, a ja sam sasvim slučajno odabrala baš izlaz koji je bio jedini otvoren, do mog izlaska iz njega. 

Nisam znala gdje točno događanje je i gdje ću najbolje vidjeti samo zbivanje pa samo okolo hodala i pokušavala pronaći „rupu među ljudima“, a k vragu, baš su se sada odjednom svi ti Francuzi činili visoki, dok, kad tražim nekog lovera svi budu u mini pakiranju.

I eto, stala sam pored nekog kamermana koji je više snimao ljude već samo događanje, pa i mene te mi je dosadio pa sam se maknula, odlučila dublje ući u mnoštvo te sam morala dati na pregled torbu, čule su se riječi Sarkozija. Poneku sam i razumjela. I onda je bilo gotovo, ljudi su se počeli razilaziti, a ja sam ostala tužna jer nisam vidjela Sarkozija ni izdaleka, 

No odjednom, počela je neka strka i shvatila sam da Sarkozy obilazi oko Slavoluka te da se rukuje s ljudima, kako nisam bila baš uz ogradu, u prvm redovima, usrećih se nakratko jer ću dobiti barem kakvu takvu fotografiju, no skrenuo je u ulicu gdje sam stajala ja i nekolicina ljudi te je hodao i hodao prema meni, a ja u šoku, pružim ruku i rukujem s predsjednikom Republike Francuske, Nicolas Sarkozy, o da.

Sad čekam vijesti da se vidim. Eh, da sam znala da će mi ovakav dan biti, 11.11.2011., pa barem bIh se našminkala za kameru. Poslije ovoga sam se prošetala po aveniji Champs- Elysees uz koju su ljudi stajali kako bi pozdravili predsjednika koje je odlazio.

Drugi arondisman

Već postoje mjesta koje najčešće obilazim, na koja idem van, u shopping, šetnju, jesti itd, ali drugi eto nikad još nije bio “meta”. Drugi arondisman se nalazi između prvog, trećeg devetog i desetog. Rue Saint-Denis je ono što bih izbjegavala noću, bilo kakv provod, poprilično prljava, ima nekoliko sex shopova, a i prostitucija nije strana. No, nemojte se bojati zakoračiti u drugi arondisman jer jedino ova ulica nudi takvo što.

Ono što se ističe na kraju ta ulice je Port  Saint  - Denis. (port = vrata). 

Nastavila sam hodati po Bd. de Bonne Nouvelle gdje sam naišla na sajam antikviteta koji je bio izuzetno zanimljiv. Moglo se naći raznih predmeta, od nakita, fotoaparata, slika, umjetnina, porculanskog posuđa, odjeće, starih ura itd. Sajam traje ovaj vikend.

 Svinjice su me dobrano nasmijale :D

Neku večer sam bila u ovom klubu, upad je besplatan do 23.30, a zabava traje od srijede do nedjelje. Ujedno se tamo nalazi i kino, bila je gužva jer roditelji su željeli iskoristiti dan da s dječicom pogledaju koji animirani film. Subota im je baš dan za to, kao kod nas nedjelja čini mi se u Cinestaru.

 

Kad sam se udaljila od sajma antikviteta, par ulica dalje, bila je potpuno drugačija slika ovog djela arondismana..

 Église Saint-Leu-Saint-Gilles

Banque de France

Mnogi turisti su mi spomenuli Zagreb kao grad kojeg pamte po konjima, koji god trg, eto i konj, ali, imaju i Francuzi svojega, Louise XIV. Inače, ovo ispod je Place des Victoires na kojem se spaja šest ulica.

Bourse de Paris

I oni imaju Hard Rock

 Galerie Vivienne.Ova druga slika, tu se nalazi nekoliko trgovina samo s dječjim igračkama, pa ako trebate poklon za mališane, dobro mjesto, plus, ovani ovo što vidite je mjesto zamotavanja poklona kako se ne bi unutra radila guva i stvarao red. I, da, dobro vidite, već su okitili za Božić!